Take Me As I Am

Jučerašnji prekrasan dan, sunce, mirisi, muvanje u centru i ja , bože moj zašto ne, konačno jednu subotu u gradu! S razlogom naravno! Kupnja knjige! I dok druge dame elegantno nosaju vrećice s krpicama ja coljam medicinski leksikon od 2,5 kg. Ugledah poznatu facu i lice mi se razvuče u širok osmjeh! Gdje si, šta si, kako si??? Sjedimo na kavi i sipamo bujicu događaja, o sebi , tebi, prijateljima, nekim našim , davnim...roditeljima, bolestima......smiješ se i gledam tvoje sretno , zadovoljno lice...posao ide, život lagano, vicevi pljušte.... Zagledan u mene na tren,  kao da tražiš nešto, pogledah bolje, mislim pitat ćeš me, trebaš nešto, ali nisi. Samo je jedna mala suza zasjala u kutu tvog oka i skupilo se neko blago crvenilo u obrazima. Bi mi žao.Pomislih, proči će kao okus lošeg vina. Ostat će samo jedan pogled iza maske. Život ide dalje.