Ne zelim pricati o smislu

volim biti ovako sam, katkad.
uz neku glazbu blagomoduliranih, prevladavajuce visokih tonova kao katalizatorom (ovaj put to su galaxie500) leci na krevet i pustiti ih da teku. samo, za potrebe suvislosti, potrudio sam se ovom prigodom cak razmisliti i zasto zapravo zele teci? uglavnom to nije zbog neceg sto je bilo, jos manje zbog neceg sto je sada... uglavnom to je zbog onog sto je - moguce...
(EinstuerzendeNeubauten:'was ist, ist. was nicht ist, ist moeglich. nur was nicht ist, ist moeglich.')
teku dakle zbog svega toga sto je moguce, a sto svakim trenom i udahom umire... cijeli zivot kao smanjivanje 'moguceg' ostvarivanjem posebnog... kao da svakim prozivljenim trenom izgubimo prebrojivo beskonacno mogucih zivota (dvije asocijacije: 1 - tipicni poremecaj vatte/ayurveda, te 2 - pessoaljupci, ring a bell?)
i opet imam dva moguca razvoja razmisljanja:
if: ovdje je zanimljivo imati na umu da postoje dva svijeta u kojima zivimo: jedan od njih je svijet snova, u kojem zivimo vecinu vremena. svijet misaonih koncepata i zivota temeljenog na iskustvu postojanja, na sjecanjima i nadama/predvidjanjima. taj svijet postoji jer je evolucijski dobro sredstvo za snalazenje i saobracanje s 'Drugim' (svijetom koji vjerojatno ;-) postoji i bez nas). no mi nismo posve evoluirali u tome (Zaratustra:), pa se nase misli cesto igraju s nama. stoga nasa mogucnost shvacanja vremena i postojanja nije katkad dovoljno dobra za _zivot_.
e a taj _zivot_ je onaj koji se odvija u onom, stvarnom svijetu. e a taj je onaj koji, katkad, rijetko, doticemo u trenucima smirivanja, rijetkim trenucima _bivanja_ u sadasnjosti.
elseif: sve je ovo temeljeno na jednoj debeloj predrasudi. big fat lie, ideja da nam je dana 'buducnost'. koja je doduse posljedica oslanjanja na prosjek i statistiku, ali svatko tko je ista statistickog racunao zna da opcenito ne postoji pojedini uzorak koji ima usrednjavani parametar jednak izracunanoj srednjoj vrijednosti. pojednostavljeno, nitko od nas ne moze reci da ce dozivjeti svoju starost samo zato jer svi to zelimo tako misliti i jer vecina ljudi to dozivi... hehhee pa zar nismo svi tako silno posebni? e jebiga, onda, ne mozemo se tjesiti statistikama ;) Vjerojatnost je jako klimavo tlo za gradit temelje za zivot.
tak. tesko ctivo za nedelju navecer, al hehe ja ne radim sutra, neg idem riskirat i biciklirat i gljive brat (prigodno, galaxie500:'watching trees decompose' ;). e, i za tocno tri (3) minute cu se strovalit u krevetac utjesen blagim muskulfiberom koji mi daje do znanja da sam danas bio ziv.
za lakunotj, pusa svim vam posred cela ;)