Bog je katkad pravi šeret, na strmini doda teret...

Stvarno više ne znam kaj da radim? Mislim na kraju krajeva što ti muškarci žele??? Kad daš onda si kurva, kad ne daš onda si još veća, kad hoćeš onda si luda ninfomanka, kad nećeš onda si frigidna. Očito je tako lako katekorizirati ljude na osnovu par trivijalnih činjenica.
 
I grozno je sve to. Još prije par godina(čini se kao u prapovijesti) uloge su bile podijeljene i to mi se sviđalo. Prije je bilo normalno da muškarac i žena prvo idu na neke kave, eventualno kino ili večere ako ćemo pretjerivati. Nikome nije padalo na pamet sexati se na prvoj kavi. Žene nisu imale taj pritisak a ni muškarci nisu to očekivali od njih. Danas je svijet poludio, ako se danas nakon prve kave ne posexate vjerovatnost je da se više nećete ni vidjeti.
Zašto se ljudima dešavaju takve stvari? Osobno mislim da smo postali kolektivno sebični, imamo preveliki izbor(Iskrica, Facebook, My space, hrpa poznanika...) i nikome se ne da zahebavati, tj ne da nam se GRADITI ODNOS.
 Da, da...građenje odnosa je postalo zaboravljena vještina, nešto poput izgubljenog umijeća pisanja pisama(na pravom papiru, s olovkom/kemijskom). Eto opet se pozivam na prošlost. Prije par godina sam i ja sama znala izlaziti s frajerima koji mi se nisu pretjerano dopadali odmah ali sam izašla koji put pa sam nakon par puta bila sigurna da li mi se netko fakat sviđa ili ne. Danas sam i ja postala relativno dokona. Ako odmah ne doživim vatromet, iskrice, zvijezdice i ja sama ću odustati od odnosa. Zato jer sam lijena, zato jer mi se ne da, zato jer imam prevelika očekivanja, zato jer sam čitala previše knjiga i gledala previše sladunjavih filmova...100 je razloga. Na kraju krajeva i godinice idu, svi su oko mene poženjeni i imaju djecu i već mi je muka od toga. Evo u trenutnoj nazovi vezi situacije nije uopće bajna. On se brani da je emotivno hendikepiran a ja sam malo prezahtjevna. Kada smo super dobro nam je, kada nismo kao da dobije amneziju na sve vezano uz mene. Kad se trudim ne valja(ispadnem cmoljava), kad sam hladna opet ne valja(kao nije mi stalo). Pa što pobogu hoće od mene??? Da je barem sex nešto pa bih rekla, ali nije. Nije čak ni prosječan. I zašto sam se sada njega uhvatila. Iz straha, jedino iz toga. Kakav je takav je ali je kao u neku ruku moj. A taj strah je jako neugodna stvar. Strah od još jednog dočeka Nove u samoći, strah od još jednog propalog Valentinova, strah od još jednog ljetovanja s dvije singl frendice. Strah od samoće je najgori strah. A još gore od svega je što sam svjesna da on nije muškarac mog života, da nisam sretna s njim a opet strah je veći i od toga.

evo, ja bih te htio za na kavu, pa za na drugu kavu, pa za na treću, i tako to...

ako ti nekaj pomaze, onda znaj da ima mnogo iskrijanerica koje dijele (i)tvoje misljenje (i)ili iskustvo.....
:-))

heh, ne znam baš jel cijeli problem druge i sedme kave u tome da se ljudima ne da graditi odnos a "nekoć" im se dalo - prije će bit da kao dripac ili dripacica imaš gomilu vršnjaka s kojima se baviš školom, luftanjem, sportom pa gradite odnose onak, prirodno - od 25 dalje se s ljudima prilično "namjenski" vidiš, pa ako si ne nađete "namjenu" iza prve kave... ;D

u pravu si pajk...no ja uvijek njoj nadjem namjenu, a oni meni ne

jedino sto ti mogu reci je da kidas to, tim vise, sto je sex tako-tako...sex mora biti najbolji na svijetu, kao sto sama kazes, nemas se vremena zezati...

Obično takva zbrka prati "privlačne, lijepe i zgodne žene" koje imaju dušu i pamet. Ne samo da znam iz iskustva nego imam također živi primjer u "blizini", moju sestru koja je imala sve osim uravnotežene stvarnosti koja je okružuje kao i tebe. Ja bih ti mogao napisati isto štošta, kao muškarac, o stvarima za koje bi večina tzv. mužjaka, first class idiota dali sve što ne-imaju da ima se događa samo to jer više nisu sposobni ni očekivati zbog ograničenosti ment-sklopa ;), ali ti također moram reći kao ženi da često niste svjesne početnih signala koje šaljete u "prostor" oko sebe i zato ta "večina" tako i reagira ;)...vjeruj mi kad ti kažem da su žene u mom životu bile doslovno dosljedne vremena u kojem živimo, "iskonzumirale" su me dobro ;)...iako nisam baš namjeravao doći tu mislim da ću poćeti konačno izvlačiti u i ja u riječi sve što se nakupilo u ovo malo ali puno godina....

eh... lako meni reći sad, jel... ali... metamorfoza tog straha, u 'strah, od straha', je najbolji put za nužno spuštanje garda, paljenje diplome trgovačke škole i čvrst zagriz u kolač života... ovako se nećeš osloboditi, besmislene potrebe da pojedeš žlicu soli, da bi znala da si živa..

Hvala ljudi ali stvarno hvala. Trebalo mi je malo objektivnog mišljenja. :)