Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Iako je jedna rijeka boli otplovila naplavine nanesene na srce, prije ili kasnije čežnja kuca na vrata i ponovno se sve ponavlja – krug početka i završetka. Iako su jezera zadrhtala u nekim daljinama, bijele noći su spustile svoje koprene nad moje snove i odvukle me u krugove na vodi. Stare priče imaju svoju čaroliju kad ih pričaju uz plamen vatre i sjaj zvijezda. I jedna i druga strana ima svoju priču. Sve je provedeno kroz neke koridore u kojima je trak svjetla pao baš na mene. Kako to? U svjetove uvedena, lutala sam i dolutala. Samo zrelo voće pada na zemlju. Pala sam i ja i tresnula kao najzrelija jabuka. Cheers!

znam da buba, koke moja... bude prošlo... a onda bude došla nova lekcija... nadam se, manje bolna...

fali mi rec:))

u nekim vodama sunca i soli na vrhovima valova javljala se pjena,tako srebrena na zraci sunca i mjeseca,da bi kao u snu svjetlost tog trena,bacala u moje vrijeme zaborav,a ponoćno nebo posuto zvijezdama i vremenima šaputalo bi svoje godine,minute,....hmššš.................čarolija je čitati tvoje priče i zagristi zrelo voće,upiti sokove tvog vremena,ćao...hvala ti na pjeni:)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr