vita brevitas, ars longa

U noći osjećam hladnoću moje samoće
Hladnoću koja stišće mi srce
Koja crpi snagu za borbu.
 
Čak i udahnuti jest patnja
 
Reci mi zašto?
Zašto nosim ovaj križ
Koji je toliko težak mojoj duši?
Molim te, zadrži me u svojoj ljubavi.
 
Ja sam čuvar Njegova srca
Poslan sam da brinem o Njegovoj dražesti
Nikada ljubav Njegovu zaboravit neću
Nikada svjetlo zaboravit neću
Njegovih očiju.
 
Pusti me da poletim, oslobodi me
Da stojim s Njime iza ovoga života
Pusti me vidjeti sunce opet.
 
Pusti me tada umrijeti
Neka vidim svijetlo
Daj mi svjetlo
Čekam smrt da pokuca mi na vrata,
Da me oslobodi boli
Moje samoće, zavjeke.
 
Svakog dana sanjam sunce u mojoj mračnoj sobi,
Želim naći opravdanje
Želim naći razlog
Ostati živ
S ovolikom boli.

Ako si napisao ovu lijepu pjesmu sam znaci doista patis,ako si je prepisao umisljas patnju,a Ti odluci i kazi samom sebi poslije kise dolazi sunce.

Uvijek ostajem bez riječi...