U NOVOJ ŠKOLI....

NOĆ I DAN...
Često se pitam, zbog čega je noć dobila svoju vlastitu riječ? Jer je noć dio jednoga dana, zar ne ?Vjerojatno zato da možemo sakriti svoji boli i razočarenja, koju mogu po dnevnom svjetlu postati zabava ljudima , koji ne vide suton i praskozorje... Crno-bjelima ljudima..
Pomirala se sam sa tim da nepoznanci zahtjevaju da se opredelim koji dio mi je draži. A ja sam sva siva. Plava sam kad mi obasjaj sunce, zelena u ranu zoru, žarim crvenom bojem po danu i prelazim u tamno plavu navečer.
I jučer sam nakon vezilji otišla u svoji snovi sa osmjehom na ustima, jer je noć uspjela proviriti u dan.Radujem se tome ko dijete, jer kada izmješamo boji... vidimo dugu :-)
Volim dan i kada je sunčan, ps bakice heklaju pred kučom. I kada otkriva izgubljena lica ljudi, koji kopaju u kontejneru tražeći plasičnu bocu, jer su previše iznemogli da bi skupljali stakleni rasuti na ceste poslje noćnih provoda.I kada pokažu pogrblenoga, mršavoga psa lutalicu , koji je bojašliv i pomalu agresivan, ali mi pogleda u oči tražeći bar malo nježnosti, ako već nemam za njega koji slasni zalogaj..
Volim i noć. Ona nije glasna, samo mi zablesne kojem slikom kada izviri mjesec, ili jednostavno osvetle nju farovi automobila.I svatko od nas MOŽE viditi ostatci dana... Zar svaka noć nije samozatajni komentar dana ???
Dragi moji, otvoriti širom oči kada se susrečemo, bio to dan ili noć.Potruditi se... Vidit čemo onda tu puno duga, kad prihvatimo da cijeli svjet i svaka osoba NIKADA nije crno- bjela, ako to ne želi biti..
 
 

the mumu lijepo pises

:-D fali mi korektor
a i ja često pobegnem u noć

najmračnije je prije svitanja :)

svitanje i sumrak. radije svitanje

meni se sviđa riječ slasno

ilija, ja onda obična u snovima ( sretna sam da sam da sanjam u bojama, sa mirisom i okusom) Ako mi neka noćna mora uspije uhvatiti, probudim se i skuham kavu iskričarima :-D

možemo mi biti dobri. samo kada hoćemo.

znam , zato sam još uvjek tu :-D, samo često ne bi trebali istresati svoji traume na nedužni sugovorniki..

Puno ljudi šeta svijetom širom zatvorenih očiju. Zato i svijet je ovakav kakav je-siv.

ne znaju, da onda ne mogu viditi dugu..

Zapažati i razmišljati...u sebi naglas,o sitnicama koje je teško zapaziti i o neprolaznosti onog šta smo uočili...uwijek su u nekome dijelu nas..,i nenadano se znaju izwući iz sjećanja nečim potaknute...poput tog pogrbljenog psa

zanimljivo je što trebaju određeni preduvjeti da bi se vidjela duga, kao prirodna pojava, tj trebaju nam sunce i kiša u iston trenutku, no i naš položaj u tom odnosu. sunce iza leđa. netko suncolik u tom trenutku dok pada kiša :)

Ilija, super si to rekao.

ILIJA... kuda nas vodiš :-DDDD postaje mokro i klisko..

brAVO MUMU PEDERICE. ODLIČNO. samo ne volim te pse, baš ih uvik moraš ubaciti u tekstove

hahaa.... dobils sam pridjev :-)
dar za nikolu ?

super