Cuspajz u glavi

 
Koliko je novi Zakon o sigurnosti u prometu napredovao u zadnjih mjesec i pol dana, možemo vidjeti iz prve ruke, doslovno sjedeći na nekoj od klupica uz neku prometnicu. Ovdašnji nadležni organi su putem rigoroznih novčanih kazna pokušali ostvariti kultiviziraniju vožnju po prometnicama, vožnju u doslovno nealkoholiziranom stanju, prometovanje isključivo ispravnim motornim vozilima, te tako smanjiti broj prometnih nesreća. No, koliko se taj zakon ostvario, možemo se samo zapitati. Mnogi koji samo na desetak minuta promatraju način vožnje kroz grad ili bilo koju drugu prometnicu, odmah će zaključiti da sva ta idila i nije baš ostvarena. Škripanje guma u zavojima, zvuk motora koji nam ukazuje da vozač ne skida nogu s papučice gasa, nepoštovanje piješačkih prijelaza i telefoniranje za vrijeme vožnje samo su neki od mnogih segmenata koji nam ukazuju koliko su se vozači «uplašili» većih novčanih kazni. Štoviše, jedino što možemo primjetiti da je vožnja u takvim rigoroznim uvijetima nekima samo pobudila izazov i podizanje razine adrenalina u krvi, što zapravo uzrokuje gori način vožnje nego u vremenu kad takvog zakona nije bilo.
Možda današnje vlasti traže zbilja mnogo u odnosu prema onome koliko daju. Javnos je već navikla na prazna obećanja. Ulice Zagreba, glavne metropole Hrvatske, zadnjih par godina izgledaju kao groblje asfaltnih zakrpa, a to nitko od nadležnih ne primjećuje, ili se jednostavno prave da ne primjećuju. Na svaki apel javnosti o problemima svakodnevnog života kao što su glad, siromaštvo, poboljšanje uvjeta života koji ne koristi samo nekima već svima, obično se ne odgovori ili se pošalje dopis o tome kako u državnom poračunu trenutno nema dovoljno novca da bi se sanirale osnovne stvari u životu, te o tome kako se trenutno bave važnijim stvarima, no kad je riječ o prikupljanju poreza, smanjenju plaća, trošenju tisuća kuna na besmislene predizborne kampanje koje su po običaju prepune praznih obećanja, uvijek se nađe i novca i vremena.
Srž problema visokog broja prometnih nesreća, alkoholiziranosti stanovništva i divljanja po ulicama nije u vozačima, već u nadležnoj vlasti. Da se ta vlast pobrine za neke od osnovnih životnih problema ljudi, omogući normalan rast i razvitak, smanjio bi se i broj frustriranih vozača i alkoholičara, što bi automatski smanjilo i broj poginulih u prometu. No, što sam ja, samo jedan mali glas protiv prevelikog broja narcisoidnih ljudi koji su ionako prevelik broj godina na Vlasti.

jebeš:)

da narod ima dovoljno novca i da su place redovne, bio bi zadovoljan, ali ovako.... place kasne po tri cetri mjeseca, firme se zatvaraju, ljudi gube posao, kod kuce nezaposlena zena sa djecom, nezadovoljna zivotom tlaci muza, jadni muz ulaze sto je vise moguce no njegov trud se neplaca, izivciran zeninim gundjanjem i vikanjem sjeda u stari auto (jer tko zna zasto nema para za novi!!!) odlazi u grad, srece prijatelja, sjednu da se pojadaju jedan drugome, uz casicu dvije vise, malo smiren od zenine vike sjeda u automobil te se u njega odjednom zabija Josip Katalenic ili mozda pak (ako ima srece) Milan Bandic!!! tko je kriv? kriv je jadnik bez para i on ce dobiti po nosu jer ove druge osim ostalih i dragi Bog cuva od svakoga zla!!!
frajeru, o tvome logu ja pricam ali me nitko nekuzi!!!