Dan, običan..
ko i svaki drugi. Život oko nas teče, svijet živi, okreće se oko svoje osi... normala svakodnevice. Još kad bih se riješio ovog nemira u sebi, u potpunosti bih bio u onoj istoj kolotečini, u kojoj sam bio prije 10ak mjeseci...
Ali to izbacivanje slijepih putnika sa palube moje duše će morati još malo pričekati. Nekih 72 sata.
Bar se nadam.
07.10.2004. u 11:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar