again..again...in pain
'bar jutar!
lijepo je bijelo kud god pogledam..obožavam ova brda nadomak moje nastambe,obavijena snijegom i izmaglicom.vedar početak dana.svijetlolavo nebo uz rub horizonta počipkano bijelim,nježnim oblačcima.
razmišljam o starosti i bolesti...često u zadnje vrijeme.ne bojim se ostarjeti..ne planiram još duže vremena mrijeti..živjet ću barem do osamdesete i to punim plućima(koja floskula,kažem između dva napadaja kašlja).nego muči me dostojanstvo.gledam moje stare susjede,prijatelje,rodbinu...bolesne,same,bez novaca...bez adekvatnog grijanja..pa mi se srce stisne...život prohuja s tobom il pored tebe,u hipu...razboliš se...daš sebe djeci,poslu..stjecanju novca i doma.
kad oboliš,kad ostaneš sam..kad odu svi..kad ti uzmu i posljednje mrve ponosa,jer mirovina je mizerna...bude teška starost..samoća boli više od reume..kad si sam,srce kuca sporije i masnoće se brže talože...
godišnja doba se izmjenjuju,najdraži ti dolaze i odlaze ,čak i kad te voliei poštivaju..imaju svoje živote,svoju djecu,planove,karijere..brzo se živi..još brže umire
zato,dan po dan guštam...i ne dopuštam nikome da pokvari mi sne :)
prigodna:čukni vo drvo,od leb i so!
23.12.2009. u 7:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar