Ne zelim pricati o smislu

Metez seljaka medju njihovim plodovima, los je dan za berbe. Svega tu ima, hodam medju tezgama, 'Izvolite gospodine...', 'Samo pet novcica, gospodine...', kojiput se uklanjam s puta kakvom konjaniku, ili zaprezi, lavez lovackih pasa moze se cuti u trenucima kad se graja trgovaca utisa, kao kad prelijecu andjeli...
Nisam li nalik onima sto nude? Nisam li samo trgovac samouvjerena osmijeha, sto nudi knjige koje nude sve odgovore. Poput opsjenara, ali ne onog ciju sliku vidimo u Tarotima. Ne cinis to zbog nekog cilja, niti imas odmak, poput iluzionista... Tvoja te iluzija drzi zaljubljenog u nju: Znas da ljudi zele vjerovati, zele cuti da mogu imati sve ono sto zele. Dobar trgovac zna, jedino im se ne smije dozvoliti da posumnjaju. Ako previse nudis, ljudi ce posumnjati... treba im dati da shvate da zele upravo ono sto ti nudis. Obecanja. San. Nisi hrabar poput pravog dzepara, ne riskira ti se ruka. Poput svakog sitnog tata, igras igru skrivaca s njima - zelis biti pronadjen. Sto je jasno, buduci da ne vjerujes u iluziju koju im nudis, kajes se zbog nje... Vise si poput Vraga, vezan slaboscu za svoje slabosti. Naucio si i voljeti tu bol, jer je tako lakse. Cudno je zadovoljstvo kad te gospoda razotkriju, pa te nakon prebrojivo previse hrskavih bubotaka ostave u nekom blatnom kanalu...
Onda brojis dane. Pljujes krv i ljubis zabe, vjerujuci da su princeze vise zabe nego sto zabe nisu princeze. Katkad se nadje kakva sucutna mademoiselle, pa te njeni slugani izvuku, a ti prozboris onih nekoliko rijeci francuskog koje si naucio za takve prigode, i umijes biti chic, kad ti se ponudi prigoda. Ta, ipak si samo neshvaceni umjetnik. Padaju na tu pricu, provjereno. Zatvoren si u svoju mrezu, ponovno: Dat ces joj da ti kupi odijelo, i da ti ga potom skine. Nisi ti prakticar, i tesko da ces biti od koristi upravljanju imanjem, ali bit ces joj zgodno drustvo u setnjama parkom... Nekad ce ju pak poceti uznemiravati sto ti se sobarica smjeska dok ti ulijeva jutarnji caj, sto se slobodne dame na prijemima vole natjecati s tobom u izgovaranju stihova, a pjevacica pored glasovira kao da te gleda dulje nego drugu zarucenu gospodu... Postavit ce te onda pred zrcalo. I reci ce da se gledas, da tako stojis satima. Onih par udaraca bicem sto ce ti dati do znanja da si ziv u svijetu, na kojima ces kasnije zahvaljivati kocijasu, ne mogu se usporediti s tom kaznom.
Ne znas se nositi sa sobom. Tvoje te zelje vode u zabludu. Trebas se disciplinirati. Polako, biti odlucan i popustljiv. Rado dajes, ali nerado primas. Nisi ozbiljan. Mijenjas krhotine za cijele dushe drugih, ne cini te zadovoljnim, ne mozes se osloniti, kad se ne mozes osloniti na sebe. Trebao bih te poslati u vojsku, da naucis privrzenost. Puno trazis, malo dajes. I od sebe isto. Kad ne mogu vjerovati tebi, onda ne smijem vjerovati sebi. Onda ne smijem vjerovati sebi. Ma koliko trazilo napora, pozelio sam roditi svoga Boga...
 

hm, pa vidjet cemo, sto ce nakraju ... ispast ? :)))