obrnutim redosljedom
nekoč davno, još dok su bili u modi oni crnci s trajnim ondulacijama, onim sitno ricastim, u vet luku, kak je i naš toni nekoč fural. e tada. neki ta doba nazivaju, osamdesete. isto ko što gradsko blato nazivaju -asfaltom. kako seljački. ja se nikad nisam furala na osamdesete. e pa neču bogme ni sad.
počet.
al uglavnom, nekoč daavno, davno. življaše neki čovo. ništa posebno. svat obični. knjigovođa, činovnik, učitelj. i on. taj svat. imaše jednu pepeljaru. isto običnu. nikakva kristalna preseravanja, nikakva likum poklon- galerijska nit primjenjeno umjetnička. čak nit brušeno staklo. ne. obična pepeljara. za dvije cigarete i dim.
nije ju, međutim, on, taj čovo. nikad koristio. servirao ju je , štosa radi, u spavačoj sobi, na malom nahtkastlu, ponad žučkastog tabletiča. uz uzglavlje. nočna lampa, čaša mekane vode i dvije knjige. jedna naučno popularna studija i jedna lijepa kniževnost. najvjerojatnije ruski klasik. ak se u ruske klasike računa i gorki. ako.
i tako naš junak fino lijegaše svaku večer u svoj krevetac drvenog okvira i mekanih opruga. žmirkava žaruljica od 50 sviječa i jednog dalibora. ruke bi polagano polagao uz tijelo, ponad debelog popluna. isto bijelog s jednim tamno crvenim rombom. u sredini. ne zna se kad je zadnji put korišten faks helizim. no čuo se topao miris dovoljnosti.
ništa, niti sviječe, nit pepeljaru, niti knjige, nije dodirivao. lažao je mirno i ugađao očnim jabučicama. adamova je dočim, načinila dva, tri kruga. gore-dole. i još jednom gore. sve dok nije usnuo.
a za to vrijeme. i uto. crnci su, sa sitno ricastim, vet luk frizurama. šetali gradom. spektar, neon i petarde.
http://www.youtube.com/watch?v=jXndxdC95B8
26.12.2009. u 12:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar