Blog Obveze

 
 
 
 
Žudim za ljubavlju.Cijeli život čekam svoju Srodnu Dušu.I znam, sve mi je bliže-ponekad kao da izbjegavam susret s njom, kao da se bojim da će me toliko obuhvatiti, te ću se izgubiti u njenim velima tajni...Plašim se da će mi oduzeti slobodu postojanja.No, ipak, već sad, na sredini svoga života, znam da će doći, intenzivno je osjećam, i dok ovo pišem, prolaze me trnci.Moja Srodna Duša je jako blizu mene, čeka da je pozovem, a ja se unatoč ogromnoj žudnji, ne dam i otimam. Želim ga pozvati, želim mu pripadati, ali bojim se gubitka svoga Ja svoje osobnosti.Što ako se toliko predam da zaboravitm Tko sam?Što ako me toliko obuzme te zaboravim na Sebe....Dok pišem, i dok me prolaze trnci, i bradavice su mi tvrde, ja osjećam toplinu u glavi i tijelu.Kako ću ga voljeti, o Bože, kako ogromnu ljubav čuvam za Njega.Voljet ću Ga onako kako se voli muškarac, kako se voli po tvojim Bože načelima.Ne znam da ali je moguće uopće osjećati tako veliku ljubav spram nekoga, ali ja to ćutim u svakoj pori svoga bića.Tolike godine čekam, maštam, i samujem, da više nemam izbora.Pozvat ću Ga uskoro, u snovima, ne preostaje mi ništa drugo nego to učiniti, pozvati Srodnu Dušu, kad budem spremna, još malo, još samo malo, i to ću učiniti......
Vk,05.12.2009.