Gioa u zemlji čuda

Nažalost, svi pokušaji popravljanja mog ljubavno-seksualnog statusa ne urodiše plodom. Blago razočarana i pomalo frustrirana, odlučih vikend posvetiti meditaciji i pročišćavanju, a sve s ciljem samouvjeravanja kako meni seks u životu i ne treba.
Nakon jutarnjeg Pozdrava suncu, smještena u udobnu poziciju lotusa, započnem s introspekcijom i unutrašnjim dijalogom...
Ma daj, budimo iskreni – nije li to jedna potpuno besmislena aktivnost?
Jeste, složim se sama sa sobom. Koji je smisao seksa?
Nema smisla. Preskoči pitanja, fokusiraj se na bitno. Idemo dalje: Evo, budisti  – na primjer –oni se ne seksaju...
Paaaa.... ne. Mislim da to nije u skladu s njihovim vjerovanjem. Ili?
I što im fali? Ništa. Idu okolo i smješkaju se i sve je za pet.
Doduše, smiješak im je pomalo... tupast.
Tupast?!
Ma, nema veze...
 
Ohrabrena nenadanim prosvjetljenjem (o, što meni ovo dobro ide!)  kako bih se trebala obratiti na Budizam, bez daljnjeg odlaganja započeh s vizualizacijom (što je korak prema višoj osvještenosti ili tako nečem). Uglavnom, tajna je u tome da postaneš svjestan onoga što te okružuje i vidiš ljepotu u svemu. Dakle, vizualiziram:
 
Iris u cvatu na rubu jezerca. Baršunasti plavi cvijet koji se njiše na povjetarcu. Pčela koja zuji oko cvijeta, spremna da ga oplodi ...
Zaboravi cvijet i pčelu i što se pčela sprema uraditi! Bez seksualnih konotacija, molim lijepo!
OK, OK.... Dugo, sjajno lišće koje se povija pod milovanjem povjetarca i povremeno tek ovlaš dirne površinu vode - kao da draži - a voda se namreška i uzburka od ugode i uzbuđenja....
Milovanje? Draženje? Ugoda i uzbuđenje? Haaaaalo! Sjećaš li se što mi ovdje zapravo radimo i pokušavamo postići? Ignoriramo tjelesno! Osim toga, taj list irisa bi se mogao svesti pod falusni simbol!
No dobro, jebeš iris! Idemo dalje: vlažno oblo kamenje na drugoj strani jezerca (je li dovoljno daleko, ha?)     
Vlažno?????
....obasjano toplim suncem.
Dobro, nema prigovora na sunce. Sunce je OK.
Oblo i čvrsto, poput muškog ramena koje poziva da ga stisneš ili prisloniš usne na njega dok....
AAAAAAAAAAARRRRRGGGGHHHH! Ovo je neizvedivo!
 
Uglavnom, tako nekako je izgledao cijeli moj vikend. Meditacija. Vizualizacija. Pa opet meditacija, da se smirim od vizualizacije. Čakri se nisam ni dotakla, jer jedna od njih je smještena.... no, dovoljno je reći – na nezgodnom mjestu. Bilo kako bilo, mislim da sam polučila određeni uspjeh i dosegla određenu razinu (što god to značilo). Put prema tome je bio posut trnjem, obilježen usponima i padovima, ali - bez muke nema nauke.
Nedjelju navečer sam provela na nekakvoj svečanoj večeri. Bilo je tamo i par komada (muškog roda, naravno) a ja - ni da ih pogledam. Ma, ni da trepnem. Totalno hladna i Zen. Kako sam bila ponosna na sebe! No dobro, frajeri nisu bili ni za što, ali i takvi se računaju.
 
Epilog:
Nedjelja kasno navečer. Ležim u krevetu, sanjiva i spremna utonuti u san. Prene me SMS: JESI LI USAMLJENA? TREBA LI TI NETKO ZA UGRIJATI KREVET?
Lik koji je nedavno prošao 'prijemni ispit', ali se nije maknuo dalje od toga.
Klasika. Sad - kad sam se ja odrekla seksa - on sjetio nešto poduzimati i napraviti korak broj dva...
Nego, postoji li u budizmu institucija iskušenja i koje su sankcije u slučaju da mu se podlegne?           
 
 
 
 
  

(scenske...čuju se zvončići oni, ma znaš, od pokidane antene s krova) Može i gong. Trska se od vjtrom povija, no ne puca. Poviješ se malo tu i tamo da ne pukneš. Apsolutno konzistentno s učenjem. Time ne napuštaš Put. U biti, osiguravaš se od napuštanja istog. Dobro oš više zajebat zvončiće i primit se mobitela...!

ne valja ti darling... tolko dugo dok se uvjeravas u nest nuzno je da ne uspijes.. botrba protiv priznavanje je vrijednosti 'protivnika' :)

(hm, borba je bez t ;)))))