DOŠLA JE NAGLO KAO OLUJA



DOŠLA JE NAGLO KAO OLUJA

i obuzela me
nisam je očekivala
došla je naglo kao oluja
 
Kao plima došla je
uvukla mi se pod kožu
sve jače i jače  i jače
strasno i požudno razotkrivala je carske odaje bola
i prsnula  tisućama kapljica prema beskrajnom plavilu
 na sve strane se raspršila
šuškala mojim ozarenim pogledima
 
i obuzela me
nisam je očekivala
došla je naglo kao oluja
 
savinula je grane teške do zemlje natopljene vlagom
lišće šuška mojim toplim mislima
razlijeva zelenu boju moga djetinjstva
trči lokvicama bosih nogu po mojim zavedenim pogledima
komadići srca mozaično se razbijaju  staklenim krovovima
 
i obuzela me
nisam je očekivala
došla je naglo kao oluja
 
prvi puta života moga uzela je djelić mene
prvi puta nisam vidjela iza oblaka u duginim bojama se prelijevala
prvi puta me je gazila gaseći strasti
prvi puta je sisala moje sokove
lizala baršunaste čvrste kuglice svakojakih okusa
 
i obuzela me
nisam je očekivala
došla je naglo kao oluja
 
vrištim
riječi mi nestaju u plavim dubinama
presijavaju se u popodnevnom dugom danu
nestaju u tmini gašenja dana
gube se u gustim zrelim dodirima noći
 
i obuzela me
nisam je očekivala
došla je naglo kao oluja
 
i slomila me
hodam brzinom svjetlosti  
hladna nepoznata lica
bešumna zbrka misli
nisam znala kome da dam ostatke sebe
što učiniti sa osjećajima
 
i obuzela me
nisam je očekivala
došla je naglo kao oluja
i slomila me
 
Vinkovci, 05.01.2010.

06.01.2010. u 1:38   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar