Blog Obveze

 Što učiniti s ljubavlju koja mi je ostala, a nisam je uspjela predati  Njemu jer je nije htio? Okrenuo je leđa i otišao u drugi svijet nužnog Zaborava.
Što učiniti s ljubavlju koja je preciznim kirurškim rezom u začetku stvaranja svjetla odbačena u sivilo kišnih samotničkih popodneva?
Što učiniti s ljubavlju koja vrišti iz mene vodopadom koji se obrušava s visina dokle pogled ne dopire i udara o raspuknuto srce snagom povijesnih ratova?
Što učiniti s ljubavlju koja se razbijenim komadićima stakla nabada na tabanima natapajući crvenilom gustim poljane sjećanja poplavljujući životne planove i domišljanja?
Što učiniti s ljubavlju koja se udarcima valova o stijenje smirenja razbija prskajući dušom davno ostarjelih neuslišanih ljubavi, odbacujući svaku misao ljepote vjekova?
Što učiniti s ljubavlju, znaš li ti?
Reci mi.
Ja lutam u beskonačnosti međuprostora.
Ja odbačena zvijer bez skloništa.
Utočište moje  izgubljeno je u besmrtnoj riječi  Zauvijek.
Ja noću snivam bez snova, a danju zlim tragačem bivam.
Ja biće bez imena bez sudbine bez nadanja bez puta
Što drhtavo šaputam riječi bez odjeka
Što Osjećajima se hranim
Što Ljubavlju se pojim
Što spokoja nemam.
Večeri su moja bol, a dani su patnja moja.
Što učiniti sa ljubavlju snažnom tisuće konja u čoporu što bespućima prerije slobodno hvataju svjetlosne tračke zore mirisom prošlosti okupane, divljom rijekom napojene?
Što učiniti sa ljubavlju koja kaplje međ' toplim dlanovima lokva beznađa pod nogama drhtavim razlijeva tamnom gustom nepropusnom koprenom boli tamnih iznevjerenih neutaženih besmrtnih žudnji Izgubljenih u procjepu svjetova?
Što učiniti s ljubavlju što gleda nježnim zavedenim pogledom divljih labuda bjelokosnog haljetka ploveći nježno mirisnim vlažnim dodirima ljepote mašući krilima zanesenosti tijela?
Što učiniti s ljubavlju koja se raspukla mozaik kotrljajući dragulje osjećaja presijavajući se na podnevnom suncu drhtavim grančicama maslina, uz galebove pjesme uzleta i padova?
Što učiniti s ljubavlju, znaš li ti?
Reci mi.
Ja lutam u beskonačnosti međuprostora.
Ja odbačena zvijer bez skloništa.
Utočište moje  izgubljeno je u besmrtnoj riječi  Zauvijek.
Ja noću snivam bez snova, a danju zlim tragačem bivam.
Ja biće bez imena bez sudbine bez nadanja bez puta
Što drhtavo šaputam riječi bez odjeka
Što Osjećajima se hranim
Što Ljubavlju se pojim
Što spokoja nemam.
Večeri su moja bol, a dani su patnja moja.
I tko si ti koji se usudio prekinuti Ljubav koja se nevina na dlanu rađala, samo za Tebe stvarala, samo Tebi se klanjala, samo za Tebe bivala?
 I tko si ti što svjesno prekinu rađanje snažnih osjećanja samo za tebe stvaranih iz praiskonskih postojanja neshvaćenih ljubavnika?
Nisi se potrudio, nisi dopustio, nisi se usudio, nisi bio spremno snažan, nisi bio dovoljno hrabar upustiti se u avanturu života, obasjanu sjajem najiskričavijih zvijezda nošenih dahom anđela!
Prekinuo si nit stvaranja, nasmijao se moćnome vjetru, travi što odolijeva, vodi što zemlju umiva, vatri što zagrijava stara i umorna bića bolna od patnji,  besmrtna u sjećanjima na nešto što su mogli imati ali se nisu usudili započeti.
Ti nisi htio niti istražiti beskrajnu ljepotu i tajnu duše koja se za tebe ispunila ljubavlju i osjećajima.
Samo si se okrenuo. Uzeo si što si želio. I odgurnuo je u provaliju beskonačnosti sudbinske patnje.
Što učiniti s ljubavlju, znaš li ti?
Reci mi.
Ja lutam u beskonačnosti međuprostora.
Ja odbačena zvijer bez skloništa.
Utočište moje  izgubljeno je u besmrtnoj riječi  Zauvijek.
Ja noću snivam bez snova, a danju zlim tragačem bivam.
Ja biće bez imena bez sudbine bez nadanja bez puta
Što drhtavo šaputam riječi bez odjeka
Što Osjećajima se hranim
Što Ljubavlju se pojim
Što spokoja nemam.
Večeri su moja bol, a dani su patnja moja.

Ovo sam napisala jer sam shvatila, nekoliko mjeseci nakon prekida, da me On uopće nije imao namjeru upoznati kao osobu, sa svim manama i vrlinama, sa kušnjama, osjećajima, mislima, mirisima, željama, žudnjama, ,maštanjima, snovima, problemima, radostima, patnjama.
Ja sam Njemu bila predmet strasnog sladostrašća sexualnog pražnjenja, zadovoljenja životinjskih lovačkih nagona.
Ja sam Njemu samo bila nova neistražena  interesantna vagina.
Ovo pišem jer sam naučila, nakon tolikih godina,važnu lekciju.
Postoje ljudi koji nas vole i koje se voli. Te ljude pamtimo jer su nam dali sebe u cijelosti, ono što su u tom trenutku imali. Ispunili su našu samoću prelijepim dodirima,riječima, mirisima, smirujući žudnju u nama. Ti prekrasni ljudi gledali su u nama žene, osjećajne, usamljene, nježne, u potrebi i potrazi za ljubavlju i pažnjom. Ti ljudi znali su nas maziti i paziti.
Postoje ljudi koje se ne bi trebalo upoznati. Ljudi koji se pretvaraju da su ono što mi želimo da oni budu. Pamte se po boli koju su nam svjesno nanijeli. Pamte se po zastrašujućoj spoznaji da nisu u nama gledali žene, već vagine. Takvih se ljudi treba čuvati, bježati od njih glavom bez obzira. Takvi ljudi su inteligentni, sposobni, licemjerni, prijetvorni, bezosjećajni glumci, koji da bi utažili svoje potrebe uništavaju najljepše, najčišće Osjećaje pred sobom. Uzmu ti dušu, i ostave te da iskrvariš, i da polagano umreš. Takvi ljudi, ne obaziru se na posljedice svog čina, jer si ti za njih objekt, nova, interesantna, neistražena vagina.
Svijetom lutaju snažni i moćni ljudi bez duše - Prevaranti i ljudi koji se guše jadni i poniženi, bespomoćni u svojem bolu - Prevareni.
Vinkovci,09.01.2010.

spremi u arhiv

Najteže je prekinuti nešto u što si ugradio svoju energiju, svoje snove, svoju dušu. Kako priznati sebi da si promašio. Nema druge nego pokajati se, tj. okrenuti se drugom cilju, makar i istom, ali na drugom mjestu u drugačijem liku. Za to treba puno snage. Nekome sretniku u tome pomogne vjera. Sretno ti na putu promjene.

prestani je hraniti sjećanjem... i koncentriraj se na proces umiranja.. (smrt je kronična učiteljica, svega i svačega, o svemu i svačemu..:)

Au, pa to cili lancun..Ko će to sve da pročita?

Pises puno, a pitanje jednostavno, i samo to sam procitala. Daj je nekom drugom, onda taj i nije za tebe.

mmmmmm_da hvala, mislim da sam nešto naučila. Puno puno hvala.
Slatka lili slučajno sam obrisala tvoj komenat, oprosti. Možeš ga ponovo napisati, jer i iz vaših komentara puno naučim. Pusa. hvala vam puno

Ponekad dužina ne znači kvalitetu, u pravu ste, ali to je ipak blog,a ne forum, a ja još uvijek imam vremena.

politikant, hvala