Razmišljanje
Nešto sam razmišljala.
Zašto mi se uvijek svidi, i odgovara po mnogo čemu netko tko je daleko od mene, a mrzim veze na daljinu? Zbog čega je to tako? U puno stvari se podudaramo, konverzacija nam je odlična, fizički se sviđamo jedno drugome, glatko i bez boli planiramo susret, razmjenjujemo prve slike i e mail, telefone, identitet. Nema frke oko dogovora i poziva na kavu u našim gradovima. Nikakvih posljedica zbog toga loših nemamo. No, jedna mana velika postoji, dijele nas kilometri. Ja nisam spremna otići, napustiti dom, obitelj i posao zbog muškarca, ne nisam. Jer ja ne tražim privremenu i povremenu avanturicu, već …. Očekuješ dugo, dugo onu pravu poruku, i kad konačno stigne, on daleko. Pomislim k vragu i život. Nemam sreće.
12.01.2010. u 21:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
to ti je jednostavno tak,zapravo voliš da je daleko;)
Autor: DEV_ | 12.01.2010. u 21:43 | opcije
ne odgovaram na poruke onih koji su mi daleko :) pa nemam takvih briga :)
Autor: dobro_je | 12.01.2010. u 21:43 | opcije
nisi spremna na blizu..
na daljinu je uvijek...ljepše.
duže ti treba da vidiš da i nije tako-okay.
Autor: dostojevska | 12.01.2010. u 21:45 | opcije
jedine sigurne veze su one na daljinu, 700 km najmanje...
Autor: politikant | 12.01.2010. u 21:58 | opcije