Svijet je lijep ali čovjek je lud

Ma sve je u redu kad za ručak nakon sastanka sjedneš u tak jedan fini restoran gdje te poslužuju konobari koji su naučili s koje strane prići gostu, gdje su salvete od tkanine i dva reda bešteka kraj tanjura a u meniju kod naziva jela bar jedna strana riječ.
Ugodan neusiljen razgovor i pokoja čaša vina zaokružuju to jedno fino i civilizirano okupljanje koje se, naravno, zaboravi čim sjedneš u auto i kreneš dalje.
A dalje te čeka posao pa oblačiš plavu radničku kutu, odradiš obaveze do navečer i onda kad te mori glad usput s nogu, još u plavoj radničkoj kuti, staješ u lokalnoj pečenjarnici na čevape s lukom i pivicu.
Onak, na stojećki.
I nema ljepšeg ni većeg veselja nego kad ti čevape spremi mala hitra sisata kuharica/konobarica, s kojom usput i porazgovaraš duboko o tome koliko luka ide uz porciju ćevapa i da li je ajvar dodatno il' nije.
I nema ljepšeg ni većeg veselja kad dečki za stolom nakon pete-šeste runde ubace u džuboks kovanicu i dok ti ubadaš ćevap, tebi Milo Hrnić viče "Davala si mi mnogo !!!!". I nema ljepšeg ni većeg veselja (doduše ima) nego kad masne prste obrišeš o Aro papirnatu maramicu, kupljenu u Metrou, i to tako da ti pola maramice ostane zalijepljeno na prstima.
I nema ljepšeg ni većeg veselja nego kad možeš na miru isčačkati čačkalicom kompletno sve zube (a neki i uši očiste) bez da moraš skrivati zubalo i bez straha da će ti itko zamjeriti na tvom kitovskom zijevanju.
I nema ljepšeg ni većeg veselja kad uz svu tu buku iz džuboksa, sad već pjeva Nano Prša "Nisam te znao voljetiiiiii...!!!!" uz svesrdnu pomoć dečkiju za stolom, možeš podrignuti onak svinjski zdravo, bez da te itko uopće čuje i zamjećuje, osim konobarice koja ti se smiješi jer i ona usporedno s tobom pije već treći mali Heineken.
To je u stvari i jedini bonton koji zahtijeva naš mentalitet - konobarici plati piće !
I nema ljepšeg ni većeg veselja kad i ti sam, da bi se dopao maloj sisatoj konobarici, dižeš ruke do nebesa vičući : "Vladarice srca moga !!!!" naravno uz pratnju Dražena Zečića s džuboksa.
I to je uvijek open end priča....koja se, ma kako završila, uvijek dulje pamti nego srebrni dupli beštek i Villeroy&Boch tanjuri.

dobro blog, dobro napisano
i tebe baš jako volim
Trenutno ti rušim imidž, al došlo mi.
znam da nisi papak a zato

ovaj put ću samo napisati dobaar, za slučaj da opet nestane :))))

ma šta doba-genijalno.
ali ne diraj mi zečića, golobradi.
ne volim se tući s djecom

nema ljepšeg ni većeg veselja.

Odličan blog!

šteta, stvarno šteta što ima tek 35.
kad pročitam ovakav blog, znam da ima nade za ovu zemlju.
moja generacija je mlitava, podobacili.
ali 74, 75, 68 i ovi 80. i neko (osim dragona) - u njih vjeruje

..potpisujem.. ;))

iskreno -bravo mali

a klima piči po malom mozgu i probija ušne duplje:))

"piljarice srca moga"
i pokidat ću tange te, što ti drže polutke, sadama sa lanca pustit ću...

Eh, baš sam ogladnila! :-))

Nemam ja niš protiv Zečića, tak je došao, po rasporedu. Na kraju krajeva....nema ni ljepšeg ni većeg veselja nego kad možeš zapjevati uz zvukove pjesme koja ti srce dira : "Govore mi mnogi ljuuuddiiiii, da sam raaanooo ostariiiijjjjooooo" (j se jednostavno mora u ovoj pjesmi naglasiti)

a ti da imaš krasan glazbeni ukus -ne znaš tko je od navedenih grobara hrvatske kulture gori!

Bravo Ipe, Ipeta za precjednika!

ipe, ako govoriš meni....pa nisam ja bacao nofce u džuboks...a da i jesam, u toj atmosferi odabrao bih nešto slično. Recimo Zdravko Škender - Ako nas život rastavi. hahahaha

Fala ljudi, to čovjeku daje volju da tu i tam još ponešto natipka tu. Volju koju sam u zadnje vrijeme stvarno izgubio čitajući blog.

Dalibora Bruna se zaboravilo? ajoj ajoj, a tako je dobro dizao atmosferu:))

Uuuuu, da....Megamix hehehe sa onom "Tužna su zelena polja" :-DDDD

konobarica u borosanama, brkove gladi i rukom briše stol, nema ništa ljepše:))

tako je, živijjjjjjjo Balkan!!!

joj valjda ne:((((

Razveselio me je jutros ovaj blog... :-))) Fora!