iskrica

Postoje različita upozorenja.

Verbalna, pisana i izražena znakovljem.

Ova verbalna nitko ne šljivi, jer smo uvijek pametniji od onoga tko nam ih daje, a pogotovo ako su to roditelji.

Liječnik nas isto upozorava, ali svi znamo da oni pojma nemaju o zdravlju . Bave se bolestima.

Pisana?

Uzmite bilo koji lijek. Uz njega dobijete sve informacije o njemu, pa čak i upozorenja, ali ona su pisana na kraju i obavezno malim slovima. Najmanjim mogućim. Znači da nisu važna, jer bi bila štampana velikim. Na mojoj kutiji cigareta se koči: PUŠENJE UBIJA! Da je tako, recipročno, pisalo bi sitnim, sitnim slovima.

Na kojekakvim sredstvima za čišćenje piše upozorenje – paziti da nije djeci na dohvat ruke. Zašto onda skuhani pekmez za zimu, ajvar, krastavce … gotove kolače za Božić držimo na najvišoj polici, a opasno za mališane na najnižoj?

Čitam u novinama upozorenje da se nezdravo hranimo. Tu su ga pretjerali prvenstveno s količinom koju smijemo dnevno popati. Ako ne krknem 3-4 sarme i onim što ide uz nju, kao da nisam jela. GMO? Meni je sve domaće i fino. Upozoravaju da treba jesti puno zelenog, pa opet zelenog, voće … sve ja to volim, ali nisam ja glista.

Putovali smo na more po „staroj“ cesti, lijevala je kiša, a ja moram pi-pi. Trpjela sam, odgađala … nisam više mogla čekati da se popišam, skrenula na ugibalište, napravila nekoliko koraka van ceste … koje olakšanje! Kako sam se digla da se vratim ugledam upozorenje - Minsko polje! Onda sama se i usrala.

Prije nekoliko dana čekam kod javnog bilježnika i čitam upozorenje o posljedicama istekle osobne karte. Danas zgrabim ključeve, trknem da obavim građansku dužnost, a nisam ponijela niti jedan dokument kako bi dokazala da sam ja – ja.

„Znamo mi vas“ čujem.

A ja još ne znam nakon svih odslušanih eskapada koga zaokružiti? Zaokružila sam, mada su me danima upozoravali i verbalno i pisano. Nadam se da nisam fulala.

Nije lako s tim pisanim upozorenjima.

Znakovlje?

Plaćam na pošti račune, postoji žuta linija, a meni za vrat netko puše, kašlje …

Prometni znak koji upozorava na odron kamenja. Nakon više od 4 desetljeća vozačkog staža nisam sigurna da li treba dati gas ili stati i čekati da se to kamenje konačno odroni?

Mogu tako u nedogled.

Treba slušati i poštivati upozorenja. Nisu bez razloga.

A meni najdraže upozorenje sam vidjela i fotografirala u jednom vinogradu u okolici Splita. Napisano je na kartonu, a glasi doslovce:

„Niht šćipnzi grozdje

und lasnzi smokve

jerbo će mlić izisti justa

i dobiti takicom po tampliru“

Mada je još rano za spavanje, grem u posteju i upozoravam vas da me ne zovete telefonom.