Čarobni brijeg

- Majko ...

Prva je lampica zatreperila na stropu dugačkog hodnika. I odmah potom sljedeća. Bijeli bljesak odozgora prekrio je plavo, prigušeno svjetlo što je dopiralo iza reda okana na lijevoj strani zida. I dok je svjetlost stizala jeku glasa pri dnu praznog prolaza, s desne su se strane probudili i ekrani i šarene ledice ispod tipki konzola Maternice.

- Dobro jutro, Majko ...

Protokol ispisan na foliji savinutoj u tuljac što ga je dežurna radilica zatakla u džep kombinezona jasno je nalagao da prvo krene udesno i na ekranima provjeri biometrijske podatke matice i fetusa, zasićenost atmosfere u kojoj se budila, status dozrelih jaja i zametaka. Lista bi se svakog jutra prelijevala šareno i na drugu stranicu usnimljenog protokola, upućujući dežurnu korak po korak. No, jutros je radilica prstima tiho zabubnjala po opni prvog prozorčića lijevo.

Matica je otvorila oči. Zjenice su joj se pred jarkim bijelim svjetlom iz hodnika uplašeno povukle u središte plavih šarenica. Trepnula je nekoliko puta brzo, vlažeći površine oka još uspavanim suzama. Teleskopska se kapaljka pojavila iz zida Maternice i nad licem joj i u oba kuta oka ispustila po kapljicu otopine srebronitrata. Radilica je obraz oslonila na opnu.

- Majko ...

- Dobro jutro, kćeri. Raduje me što si opet tu. A sad provjeri Plod 28. Nestrpljiva je. Noćas je opet sanjala sunce. Plod 2, novi status Fetus, 8 tjedana.

U čvrstom stisku matičinih telepatskih prstiju radilica se nevoljno, ali ipak poslušno odlijepila od prozora i krenula niz hodnih. Trideset je monitora prikazivalo crvene i žute krivudave životne linije za svaki zametak. Trideset je matičinih maternica hranilo trideset nerođenih Rađalica, a u svakoj od njih tisuće nezrelih jajašaca koja su čekala na red. Matičina su jajašca rasla u Rađalice, a njihova u radilice i zametke budućih muških radilica za rasplod i one s greškama za hranu.

- Plod 28, Fetus, 40 tjedana. Biosignature posteljice normalne, oksitocin povišen. Inicijalizirati prostalglandin. Kontrakcije predviđene za 12 sati i 45 minuta. Početak poruke smjeni 28859: "Rađalica. Za 9 sati i 15 minuta pripremiti dolazni inkubator. Apgar ćeliju. Dezignator rođenja i smještaja. Stanje uredno. Kraj upute" - radilica je očitavala podatke i upisivala ih u data foliju. - Majko, ime?

- Ovu ćemo zvati Sunčana, kćeri. U njoj su se probudili snovi o Zemlji i nebu. I Suncu. Plod 14, novi status Embrij, dan 8. Znaš li što je Sunce, kćeri?

- Masivna kugla užarene plazme koja emitira energiju, Majko. Vidjela sam data struje. Vidjela sam snimke koje su donijele sonde kad smo prolazili pokraj Proksime. Sunce je zvijezda. Naučila sam. Sunce je početak svega. Inkubator svih tvari u svemiru. Majko, imam li ja ime?

Radilica se vratila prozorima na lijevoj strani i pozorno pratila titranje majčina tijela koje se protezalo pokraj svih trideset prozora kontrolnog hodnika. Majčino lice odmah kraj prvog, a zadnji, od plodne maternice nabubreni trbuh na samom kraju. Na broju 28 koža se ritmički napinjala i opuštala, tamo gdje se fetus Rađalice budio, protezao i udarao o stijenke svog preuskog doma. Nestrpljiva, kao ja, pomislila je radilica. Matičin joj se bezglasni odgovor nije ostvario u umu.

- Majko ...

- Ne pitaj što ne želiš znati, kćeri. Nisu li te tako učili? Imaš mjesto, imaš zadatke, znaš kamo putujemo i zašto. Nije li to dovoljno? Plod 14, dan 3, novi status Blastocis, usađen.

- Rađalice znaju svoje ime, majko.

- One su drukčije, svaka je drukčija. Ne znaju zašto, ne znaju što će rađati, kako će pridonijeti Seobi. Cijeli će život ležati u sobi, gledati u sebe, u svoje plodove i tuđe umove. Ništa drugo. Rađalice žrtvuju svoj život. Svoje snove ugrađuju u plodove. Nikad neće vidjeti zvijezdu, pa ni kroz prozor broda. Plod 17, Embrij, tjedan 6, pluća. Zato imaju ime.

Dežurna je utipkavala podatke o plodovima kako ih joj je slala matica. Status svakog provjerit će na ekranima prije nego joj završi smjena. Radilica je znala svoj zadatak; nastaviti gdje je prethodnica stala. Zapisati sve što Majka kaže, provjeriti. Zapisati. Onda jesti, očistiti se, spavati. U prvoj slobodnoj niši. Opet jesti. I onda usput, dok prelazi od Hrane do radnog mjesta, baciti pogled kroz veliko okno nad Središnjim Halom. Ugledati zvijezdu. Možda šatl za popravke. Radnice plazilice koje čiste prozirnu opnu okna njihove Košnice.

Primivši iskrzane, kratke slike iz uma radilice, matica je pojačala vezu i stisak oko uma radilice. Slala joj je nizove podataka, tjerala je da brže očitava brojke, upisuje, od ekrana do ekrana, pod blještavim svjetlima sa stropa. Ponekad se dogodi, mislila je Majka. Promakao joj je ovaj nemirni duh. Pogrešno smo je označili. Ona nije sretna ovdje, vuče je znatiželja, prostor. A mogla je biti i navigator, tko zna?

Matica je zaronila u data bazu košnice ... laetitia vaccui. Da, bila je sigurna da je i za ljubav prema svemiru čovječanstvo imalo spremno ime. I da ga je, baš i kao sve svoje ostalo nasljeđe poslalo s Košnicom u nepoznato, na drugi krak Mliječnog puta. Tamo gdje će uskoro na još jednu djevičansku planetu zasaditi sjeme ljudskosti.

A te su je misli podsjetile da radilici pošalje naredbu za Novi ciklus. Do cilja je ostalo još pedeset zemaljskih ciklusa putovanja. Vrijeme je za novi naraštaj. Koloniste, graditelje. Pedeset godina, dovoljno za dvije generacije uvježbane i podučene u teraformiranju i održavanju života na budućem domu.

- Prenesi mojim Sestrama: Vrijeme je. U nove Rađalice upišite dodatni program. Uskladite cikluse. Povećajte broj muških zigota. Skenirajte pažljivo. Označite fetuse pogodne za preživljavanje na površini. Plod 23, tjedan 26, otvara i zatvara kapke.

Radilica je tipkala ubrzano, svjesna samo Majčinih brzih naredbi, koje ona nikad nije ponavljala. Sanjarenje o zvijezdama pričekat će do nakon ciklusa obnove. Nikako joj se nije sviđala kazna za grešku, za propuštenu naredbu. Ostati nekoliko ciklusa u nasumičnoj niši, vjerojatno negdje daleko u srcu Košnice, kraj spremišta i daleko od Okna. Ne, ne, jednom je bilo dovoljno. Slušat će, zapisati, pripremiti sve za sljedeću dežurnu. Neće više gnjaviti Majku. Sutra kad ponovo uđe u Maternicu, onda će je pitati o muškim radilicama. Sutra odmah nakon buđenja. Još samo ...

- Majko ...

- Čujem, kćeri. Piši: Plod 12, tjedan 16, gušterača aktivna. Prenesi u Kontrolu: Sestrama poslati izvještaj o novoj procjeni udaljenosti do cilja. Prioritetno. Vrijeme je, kćeri. Vrijeme za promjene. Košnice se moraju pripremiti. Sljedeća će generacija vidjeti nebo. I Sunce.

Radilica je zastala pred prozorom Ploda 28 zamišljajući kako fetus Rađalice raste u Majci, a onda buja u inkubatoru kojeg će radilice postepeno širiti, dodavati module i graditi oko nje hodnik, baš kao i ovaj, kako raste tijelo nove Rađalice i kako novih trideset maternica spremno prima oplođene zigote, hrane ih i osluškuju, procjenjuju im sposobnosti i sudbinu, svrhu i budućnost. Plod 28, Sunčana. I njoj će pridružiti bezimene radilice, koje će je paziti i čuvati i brinuti o bebama do poroda. I onda ih ni Sunčana, ni radilice više nikad neće vidjeti. Te bebe koje više neće putovati svemirom, već graditi novu Košnicu na površini, pod zvijezdama.

- Opet lutaš, kćeri. Plod 9, tjedan 30, započeti skeniranje snova.

Nije ona kriva ako su naši snovi nabujali i prelili se preko naredbi, mislila je matica. Uhvatila je više nego što sam joj smjela pokazati. Želi više, željet će više. Trebali smo prepoznati tu žudnju u njezinom snu još prije nego što se rodila. Trebali smo. Ovako neće biti sretna. Moja kćer. Bezimena. Nevažna u masi. Ni broj, samo svrha, samo svakodnevni zadatak. Kako će ikad znati što je sreća, uživati u svom doprinosu Košnici? Pogriješila sam. Ipak, možda ...

- Znaš li čuvati tajnu, kćeri?

Radilica se vratila do prvog prozora na lijevo i lice približila opni iza koje su je čekale Majčine navlažene oči.
Majka joj je u um, na mjesto gdje se rađaju snovi, poslala slike. Mnogo mentalnih slika u čvrsto zapakiranom i kriptiranom paketu. Galaksije, kvazare, zvijezde i maglice. Obojene milijunima boja, promjenjive i titrave. Početak i kraj. Utkala je u njih radost i bol rađanja beba i zvijezda, života i supernova. Svetost cilja i ponos čovječanstva.

I na kraju, riječ koja otvara kod.

- Laetitia, kćeri. Tvoje ime. Sanjaj.

'bra večer:) ovo ti je predugačak zapis za ovaj blog :D

Podsjeća me na matrix :). Malo naporno za mene kaj (sam nekad davno bio poznat po tome da) volim sf :), ali zbavil sam nekak :)), :)*

oš reć da ima nježnosti i u toj zbrci stroja mašina i računala?:)

...pizza - piva - normabel...nema šanse da ovo pročitam...:)

okay, sam' ću na sve to reć' još jednu stvar... linux je zakon :))

...da si potrošil vrijeme ratujući sa linuxom, na neke kvalitetne komade, dobri stari Hefner bi ispao amaterčić...:)))))

..ne znam, ali meni je Sedma od Devet zbilja ono, super žemska :)

Sagi nisi uopće upućen :)... i u linux svijetu se skupljaju dobri komadi :))))

Huxleyica malena :O)

...je TJ, romantično ležite jedno do drugog na krevetu, buljite u strop i igrate se nadopunjavanja unix komandnih linija. Ti kažeš tar xvfz install_flash_player_9_linux.tar.gz a ona odgovara cd install_flash_player_9_linux/ , na što ju nježno upozoravaš da je zaboravila sudo ./flashplayer-installer ...:))))))))))

...dooobrooo juuutrooOOOOO!!!...:))))