www.roker.bloger.hr

Zlatne stijene.../prosinac 2007/
 
         Kasno ljeto 1987 godine..Turistička sezona u Puli prešla je vrhunac i hoteli na Zlatnim stijenama punili su se ekskurzijama i seminarima..Svakih 3 dana nova postava gostiju, jedino nas četvorica smo tu cijelo ljeto..Imao sam osjećaj da sam već uposlenik hotela,gosti su me počeli prepoznavati kao inventar ,i sam sebi sam postao dosadan..Već sam znao da u subotu dolaze slovakinje,u ponedjeljak počinje seminar turističkih RO za ONO i DSZ.Vikendom sindikalni rukovodioci..Zaboravih vam reći,nas četvorica nismo bili nikakvi turisti ili ne dao bog uposlenici,mi smo bili posada helikoptera zadužena za vezu s kopnom jedne naftne platforme na Jadranu...Posla ni malo,srijedom smjena radnika na platformi,eventualno prijevoz kakva rezervnog dijela ili bolesnika  jednom ili dvaput u tjednu..Jedno "jutro" oko 11 sati dok "krmeljivi" i neispavani pijemo prvu kavu na terasi Splendida,zamijetim zanimljivu plavušu 2-3 stola dalje kako zamišljeno gleda na pučinu..Zamolim konobara da je posluži pićem,odnese joj,"značajno" kimnemo glavama da smo se primijetili i nastavimo lijeno srkati kavu ..Jedina osoba koju nismo taj dan htjeli vidjeti,naš vozač Zvonko,pojavi se i podlo se smiješeći,bez "dobro jutro",viknu:-"Diž'te se,lijenčine,remorker se pokvario  i morate na platformu"...Klasika,služba je služba,dižemo se na brzinu ,mehaničar otrča po opremu i krajičkom oka spazim plavušin "špijunski" pogled..U tren mi sine ideja..-"Idete s nama"?-"Gdje"?,upita trudeći se ostat nezainteresirana..-"U Italiju",bubnem frajerski..-"Nemam pasoš",i dalje nezainteresirano odgovara..-"Ne treba vam,tam smo za pol sata" i dalje bezobrazno izazivam siguran da će se samo nasmijati..-"Ok,nemam što izgubiti,mogu samo dobiti",podiže se sa stolice i sa smiješkom prihvati igru ..Ovi moji me blesavo pogledaše s neizgovorenim,ali jasnim pitanjem ,jesam li ja normalan..A ništa..Idemo dalje..Plavuša nam se pridruži ,kimnem Zvonku da šuti i krenemo ka kombiju..Ona i dalje misli da je samo mladalačka igra u pitanju ,nešto kao candid camera..Upoznamo se na putu do parkirališta,Ana se zove,došla je na seminar o ONO i DSZ,završilo je i ne ide joj se doma..Muž potpukovnik ,svašta je rekla o sebi,nakupilo joj se valjda,ili je pričom skupljala hrabrost..Ulazeći u auto napomenem da se ne šalim i da stvarno idemo u Talijanske teritorijalne vode,ali helikopterom,na platformu..Samo da suprug ne sazna,molila je..Neće..Obećavam...Nastavlja se...

ma od kuda prepisuješ ove gluposti...totalni sf na domaći način :)

ideja u glavi : ako ne kreneš ; ni ne znaš :)

bar se mogao informirat o nekim stvarima
a ne lupetat ko maxim po diviziji :))

a ti si bio tam pa znas ...

nije ni bitno : bitan je duh ...

slučajno...pa jesam :))

onda dobro .. ti znas , a ja ćitam dušu ... i svakom dobro :)

aha...dušu čitaš...samo , šta ti to duša , ima za posudit u knjižnici? :))

ono ... što mi treba za jedan oblik uživanja , bilo gdje ,,,

uživanja u crkvi?

svatko ima svoje ,,, al nisam na to mislila ,,, to je nešto drugčije bar mislim ....

kladim se da će slijedeće priče uključivati letove svemirskim brodom,sa izvanzemaljkama..