zen_majstor

 Igra je nešto spontano, što činimo iz samih sebe. Prisiljava li nas netko, tad se ne radi o igri. U tu ne-prisilnost spada i to da cilj igre postoji samo za igrača, i to samo zato što ga je on slobodno postavio (ili tek prihvatio). Premda nemaju neku svrhu izvan sebe, igre ipak nisu nesvrhovite, nisu proizvoljne. U igri, naime, nije svejedno kako igram: hoću dobro igrati (i to ''dobro'' ne mora ovisiti o eventualnim promatračima, niti o bilo kakvoj koristi od igre – naprosto, ako igram, čak i sam sa sobom, hoću igrati što bolje). Kant je to nazivao svrhovitost bez svrhe: cilj nije negdje izvan igre, nego u igri samoj. Sama igra sudionicima pokazuje vlastitu strukturu koja omogućava da prosudim: ''sad igram bolje'', ''sad ne ide''... Mada nije neko proizvoljno bilo kako, igra nije određena niti nekom ''koristi'', ''ciljem'', koji bi postojao neovisno o igri. (Gadamer) Dok nekog dobra u igri ima samo za sudionike igre, od rada koristi imaju i drugi. Vrijednost rada moguće je prenijeti na druge ljude. Nije li, stoga, igra nešto što bismo sazrijevanjem trebali ostaviti za sobom, zamijenjujući je radom? Prema Nietzscheu to razlikovanje rada od igre pokazuje samo to da smo se suviše uživjeli u jednu određenu zajedničku igru. Jer, i dijete je posve ozbiljno kad se igra Indijanca, baš kao i mi, ''odrasli'' kad se igramo profesora, političara ili ribara. Prava bi zrelost bila da u tome što nazivamo ''rad'' nalazimo isto ono slobodno samopokretanje i isto ono dragovoljno prihvaćanje pravila koje nas je radovalo u dječjim igrama. U suprotnom je slučaju rad nešto neslobodno, ropsko, dakle ne-doista-ljudsko, ili, Hamvasevom rječju, koruptno.Budući da životni vijek kao cjelina ne može imati svrhu izvan sebe, a (barem) ljudski postupci ipak pokazuju neku svrhovitost, je li (barem) naše postojanje moguće shvatiti kao igru? Ne samo slavni Heraklitov navod, nego i svi ovdje uvršteni autori upućuju u tom smjeru.

prodano, bookmarkam ovaj tvoj http://uvod.blog.hr/ stvarno se svašta nađe

što se više vežemo za cilj igre, igra prestaje biti igranje. nešto slično onome kad je u seksu svrha orgazam, a ne vođenje ljubavi.

gdje je moj mačak? dobri smo igrači.