Crvena ruža.. samo cvijet i ništa više (tko ima prijatelje kao ja - što će mu neprijatelji?)

"Ako si ljut/a, idi u svoju sobu, zatvori vrata, udaraj u jastuk, stani ispred ogledala, viči u svoj vlastiti odraz, reci stvari koje nikada nisi nikome rekao/rekla a uvijek si to želio/željela. Ali to mora biti privatni događaj, jer u suprotnom nikada neće završiti. Stvari se ponavljaju i kruže, a mi želimo završiti s njima. Dakle, u trenu kada osjetiš bilo koju negativnu emociju prema bilo kome, ta druga osoba u stvari nije u pitanju. U pitanju je da ti imaš određenu energiju ljutnje. Sada se ta energija treba raspršiti u svemiru. Ne trebaš je potiskivati unutar sebe. Dakle, kad se kaže, "Izrazi," uvijek se misli privatno, kada si sam/a. To je meditacija, to nije borba. Ako si tužan/tužna, sjedi u sobu i osjeti što je više moguće tugu - ne može ti naštetiti. Budi stvarno tužan/tužna i promatraj koliko dugo će to stanje potrajati. Ništa ne traje vječno, uskoro će proći. Ukoliko ti se plače, plači - ali u samoći. Ove stvari nemaju ništa sa drugima. Sve je tvoj problem, zašto ga praviti javnim? A osim toga, na taj način si nećeš pomoći, čak suprotno... problem će još više narasti." - Osho

ma ne smiju oni kući pisnuti

Ne bih se složila u potpunosti s ovim dijelom o samoći. Neke je stvari dobro pretresti u samoći, ali ne treba uskraćivati ljudima kojima je stalo do nas da nam u nekim trenucima budu podrška. Dva para očiju vide bolje od jednog. ;-)