zen_majstor

Treći je oblik dosade najdublji od svih. Heidegger opisuje tu situaciju frazom: ''dosadno je''. Na primjer, možemo zamisliti šetnju ulicama velikog grada nedjeljom popodne. Sve je zatvoreno i ulice su puste; nema nikakve mogućnosti za uznemirenje. Sve je pokriveno dubokom prazninom s kojom smo prisiljeni suočiti se, za razliku od drugih dvaju slučajeva gdje smo mogli pokušati ubiti vrijeme ili utopiti se u praznim užitcima. Na to nedjeljno popodne bića u cjelini nam se uskraćuju. To nije ista vrsta dosade koju iskušavamo u tjeskobi, jer nas dosadni grad nastavlja svladavati svojim bezuvjetnim prisustvom. Ostavljeni smo na cjedilu, uhvaćeni u raskoraku bićima kao cjelinom. Ali, na taj način uspijevamo dospjeti u dodir s nečim bitnim: naime, izričito [eksplicitno] smo suočeni sa svojim postojanjem [tubitkom], njegovim mogućnostima i njegovom bačenošću u svijet. Ukočeni smo vremenom, u nemogućnosti da mu pobjegnemo. Taj oblik dosade je povezan s trećim ključnim pojmom iz podnaslova, konačnošću, jer nas suaočava s ukupnom situacijom našega postojanja [tubitka] u svijetu.

dosada zapravo ne postoji, ona je umjetno stvoreni dio nas kada mislimo da bismo trebali biti negdje, a ne tamo gdje jesmo ili kada se ne znamo i ne želimo suočiti sa sobom, situacijom u kojoj jesmo, pa se bojimo te iste samoće, te neke spoznaje da bismo si bili dosadni, hm, ne znam, ali se ne slažem s primjerima dosade, iako su vrlo zorno opisani. Čekala sam osam sati avion i imala knjigu koju nisam mogla čitati, ali sam zato s užitkom promatrala ljude i crtala ih, iako mi se zapravo spavalo, bila na zabavi koja mi baš i nije bila po volji, ali sam se i tamo znala zabaviti, na kraju uvijek možeš razgovarati sa samim sobom, promatrati i osluškivati svoju svijest trenutka u kojem jesi tj. samo biti...meni to i nije dosadno :)

ne postoji ni vrime....i to je umjetna tvorevina; e pa...nemre bit dosadno; plju nu šake i rad