Sada možemo ponovno sagledati sva tri oblika dosade.
Željeznička postaja nam pruža dosadu sa svijetom, što odgovara momentu prošlosti – jer nas stvari u koje smo već od ranije uronjeni ostavljaju praznima. Zabava nam pruža dosadu našeg vlastitog bića, što odgovara momentu budućnosti – jer su vlastiti projekti svojih mogućnosti ono što je ispražnjeno od smisla. Ali, dosada grada nedjeljom pruža nam dosadu bićima u cjelini, što odgovara sjedinjujućem momentu sadašnjosti – jer je čitava jedinstvena struktura biti-u-svijetu ono što nas ovdje ostavlja praznima. U jednom smislu, samo biti je dosadno.
Najbolji bijeg od takve dosade je, kaže Heidegger, kroz osjećaj opasnosti. ... To bi tražilo jedan trenutak uvida koji kida prazninu bića u cjelosti.
25.01.2010. u 20:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara