Pogled iznad tipkovnice

Da, dotaknut ću se ružnijeg spola, pametnije polovice. Da, usudit ću se. Šteta samo digitalnim riječima u digitalnom svijetu...no, tu i tamo dozvolim si u stvarnosti, u realnosti prave doživljaje, prave osjećaje, prave emocije da dotaknu, obuku moje tijelo...od glave do pete...
Tko sam ja da sudim muškom rodu? Tko sam pak ja da ih analiziram... da, znam, nisam kvalificirana za to... ali boli me k... Da, dobro si pročitao boli me K....da, se dovršim?!? pa boli me «klitoris»... i zbog toga mi ga možeš popušit...da, pupuši mi kliću....
Prvo da razjasnim čemu uopće ovako bezobrazni naslov jedne, obične sočne priče, koja vjerojatno neće imat kraja, jer samo nebo je granica...a do neba..da ga dotaknem, da ga poljubim, da ga zagrlim i slatko poližem...u mašti uvijek, u reali teško izvedivo... i neću se spustit na Zemlju, i neću dotaknuti tlo, već ću letjeti, slobodno... dozvoliti, dopustiti, primiti, uzeti, sve što mi život pruža...da, odlutah...i to sve zbog nekih leptirića koji kruže ispred mog pogleda... pogleda iznad tipkovnice...
Sinoćnja večer potakla me da «ocrnim» već garave mužjake... MORAM! a što se mora nije teško:)...
Iako je analiza muškaraca za mene počela još u ranoj mladosti...da, još od malena društvo sam provodila među dečkima... još od treće godine, kad sam u ruci nosila plastični pištolj trčeći oko kuće vikala za njima «PA – PA!!!»... ... prvi put sam obukla haljinu za Moju Prvu Pričest... i bila sam sva u bijelom... sa nekim prljavo bijelim zvončićima u glavi... sa nekim bojama na licu, koje baš i nisu dugo trajale tog dana, tog jutra... pojedoh ih sve...bljak.... od tada...pa do danas... i onog sutra.. rekla sam ZBOGOM šminkeraju... ni to za mene...
Slijedeći put kad je na mene «trebala» doći haljina, bila je maturalna večer... trebala, ali nije... jedina među ženama bila sam u hlačama... doduše mrežasto – prozirnim – srebrnim, ali hlačama... doduše više su otkrivale, nego skrivale... ali bile su hlače... bio je moj izbor... moja stvar... samo moja stvar... te noći... žene su me jedva primile u društvo, a muškarci, dečkići.... oni su kao i uvijek prepoznali ono nešto divlje u meni... pa su koristili svaki moj slobodni trenutak, trenutak kad bi se zatekla sama na podiju, u hodniku, u Weselom Centru, među stolovima...da mi priđu... i krenu u neke samo njima znane, šale, viceve, lovačke priče i sl....
No, bilo je to davno, ne toliko davno da se ne mogu sjetiti, ali dovoljno je da je «bilo»...
A sad da se vratim na ono što se sinoć događalo u neke pristojne sate u noći... Bilo nas je desetak... Devet muških i jedna ženka... da, ja sam bila ta blažena među muškima... i kako mi je bilo?!? Divno! jeli mi bilo dosta?!? Ne, nikad dosta... jeli bilo dovoljno?!? Dovoljno, ali mogla sam još... jesam li na kraju doživjela vrhunac vrhunca?!? Naravno!:) zar uopće trebaš sumnjati u to:)... Zapravo, osjećala sam se poput Snjeguljice i sedam patuljaka, Ne ona dječja verzija te bajke, već (sigurna sam da ima tu onih koji su pogledali takvu verziju kao ja) porno verzija, s  malim, vrlo malim ostacima bajke... samo što u mom slučaju umjesto neparnog broja sedam bio je neparni broj devet, tj. umjesto patuljaka imala sam dobre komade, muške komade...
Da, i tako Mi sjedimo na jednom od trgova u mom gradu... Gužva je... Toliko dobrog, svježeg mesa šeta okolo, goli, ka' od majke rođene... Inače, da objasnim odmah... Svaku večer smo vani... svaku večer jedna ekipa.. jedno društvo... ista pića... ista priča... Prvome me je vruće... Drugome je fjaka... Trećemu najvećemu:) se digao i on bi ka' brale nešto opalija... Četvrti (mali pingvin) izvodi ženku samo vikendom vani... Peti bi zabrijao sa mojom rodicom... Šesti uvijek provocira... Sedmi priča o motorima... Osmi o kompjuterima... a Deveti, e Deveti je nešto poseban... Deveti se pali na maloljetnice... e sad... koji je od njih prvi započeo... Nemam pojma... ali priča je krenula... uostalom, mislim da smo svi to malo i tražili.... nekako se već duže vrijeme nismo zajedno natezali, potezali, rastezali ukratko raspravljali... i onda kad se zamrsimo... ispalimo...jedno na drugo... i nema kraja... dok se ne pojavi neka Mačka... i ne rasplete klupko... jer Znatiželja je ubila mačku... koja je opet, nekako sretnica imala Devet života...:)) 
Da, da, da... što sam ono htjela reći, a ne lagati:))... da,  i tako Mi sjedimo na jednom od trgova u mom gradu..našem gradu... sjedimo i šutimo.. sjedimo i promatramo... ili bolje da pišem u njihovo ime... da ja i dalje ostanem samo promatrač... da, i tako oni sijedu i promatraju...izvaljeni, zavaljeni u stolici...miču samo glave... lijevo – desno... pa se zaustave na nekom komadu, pa još uvijek stoje pogledom na istom komadu... pa slučajno između Njih (pogleda i komada) prođe drugi komad...nova ženka... mlado meso... svježe meso... trinaestogodišnjakinja... Ček. pa koja je ura?!? hm, šta to ona uopće ima na sebi?!? Bradavice su joj napete...Provozala se kroz hladni tunel, samo da joj se to dogodi?!? ili  se u kali prije nego što je izašla na vidjelo štipala za brade, samo da joj tako iskoče?!? hm, zar ona uopće zna što je seks?!? Joj, Ana jesi glupa... Nekad, u tvoje vrijeme...ne, ne, ne ide to tako... Nekad (jer vremena se mijenjaju), jebi ga... ja sa trinaest godina ne da nisam znala što znače napete bradavice, meni, a što znače muškima, već nisam smjela mrdnut guzom vani...iako sam tada žestoko drkala... ali bilo je to tada... a sad je neko drugo vrijeme... Sad se žene vole... Sada žena voli ženu javno... Sada žena jebe ženu javno...
Da, i onda primijetih, jer bilo je očito, Deveti se počeo meškoljiti u stolici... Neka mu vrućina udarila u glavu...u koju glavu?!? Donju ili gornju?!? hm, možda je on započeo?!? Ne znam... ma nije ni bitno... odjednom, svi su počeli bacati nekakve komentari... izgledalo je to baš kao Vi tu na iskrici... evo ja Vama priču, a Vi meni neke komentare... koji nisu traženi... ni poželjni, a opet lijepo, dobro, suvišno, zdravo je znati što drugi «nevini civili» misle o «tom komadu» ili o ovoj priči...
Gle, pogledaj onu ispod svijeće, tamo sa strane stoji sama...gleda put nas... skužila je da je gledamo... ima slatku glavu... Treći primjećuje njenu dobru guzu... (ali njoj je tek ne znam, bubnut ću 12 i po godina)... ček. da dođe u moje godine...pa će vidjet ona koliko treba rada, čučnjeva i trčanje uzbrdo i nizbrdo za dobru guzu... Samo jednom je Bog stvorio Naomi Cambell i nikad više...
Peti je «ubra» neku malu crnu... mala je cijela dobra... od glave do pete... ma slatka ka' bombon... ali... ne gasi tu cigaretu... ne izvlači je iz usta... fuj! i Petom se zgadila.. Skrene pogledom pokraj sebe.. i primijeti, osjeti miris ženskog parfema... ali, cura mu je okrenuta leđima... nervozan je, jer je ne vidi... a već je vidi... u svojoj mašti... Ta duga kosa...ti zanosni bokovi... tvrda guza... dobro se izvija... ufffff...napaljen je... i poduzima očajnički potez da se spasi...da Ga spasi... Upada curi s leđa... upire joj neku priču...ali na kratko... vrača se k nama...nije mi jasno?!? da, sve mi je jasno... po njegovom izrazu lica... zgužvana mu je faca... ma daj?!? nije valjda tako gadna?!? Ne, samo joj grozno smrdi iz usta...bljak... fuj... pih!...
Sedmi se zalijepio pogledom na neku stariju ženku... tridesetak godina... Čehinja... e ove godine Čehinje izgledaju tako dobro... da se i ja močim na njih... wow, jesam iskrena... valjda me ovo neće koštat glave... ma boli me Klićo za to...:)) da, Sedmi primijeti Čehinju... a i ona njega... kuvaju se pogledima... maze se pogledima... ona oblizuje donju usnicu... širi noge... jebi ga kad nije u svom gradu... jebe se njoj... ali stvarno, njoj se samo jebe.. i ona je tu da si ispuni želju... i Sedmom će bit najbolje, sve se meni čini... Da, dovoljan je bio mali mig s njene strane, upućen naravno Sedmom... i Sedmi je zbrisao...crta...magla... Nema ga više...među nama... sad je među njenim nogama... :))
Prvi... Prvoga nešto gnjavi bivša... ali on je tu već bio... i nije da mu nije drago... ali Prvi bi Ga umočio u nešto novo... a bivša mu ne da... ne pušta ga na miru... ufff i mene je iznervirala... moram ga spasiti... sjedam mu u krilo... grlim ga... šapćem nešto na uho... šapćem da sam mokra... da ga želim... zatim ustanem.. a Bivša je imala što vidjeti.... njegova donja glava bila je, ustvari je toliko velika, napunila, popunila je sve što se dalo popuniti u njegovim gaćama...više nije bilo praznog prostora... Bivša se naljutila... sama je to tražila... odlazi...Napokon!
Drugi nije nešto raspoložen...fjaka u krivu uru... čak ga ni ona mala crvenka što je najviše od svih pokazivala nije vratila među žive...nije mu uputila krv u onaj organ bez mišića... ... da, ta mala crvenka... dala nam je sve... sve pokazala... pupak... trbuh... slatku malu tetovažu... ček. to je zmija?!? ne?!? zmaj?!? neka beštija je... nije bitno... sise su joj čista petica... cijele vani stoje... šteta, kratkonoga je... ali... i noge je kazala... pa, ok, prolazi... sjajne su... u minici je... u koži... jeli ona uopće u tome može disati?!? sigurno je zalijepljena... nije joj lako, ali jebe se njoj... žvače tu žvaku... razvlači je po usnama... onako seksi... jedva primjetno... ali sigurno namjerno... jer ta mala crvenka, nekako, kao da ima nešto u njenoj glavi... ono nije čisto meso...samo meso... hm, takvu bi bilo teško «skuvat» za išta... jer ta bi prvo promislila, a to je već loš znak...
Četvrti, ah...četvrti je posebna storija..mali pingvin... tajni agent.. kurči se s poslom... a ženku izvodi samo vikendom vani... ne sviđa mi se kako se ponaša prema njoj... ali... njen izbor... njihova stvar... Četvrti, šalje poruku svom prijatelju Sedmom na mob (koji se dobro zabavlja, za razliku od njih ostalih), da je prošla neka napeta ženka... poruka glasi: «Ženka ima dobre noge i guzu i ja bi nju jeba!!!» Ide!!! poruka ide...poruka je otišla... ali...neeeeeeeeeeeeee... poruka je otišla u krive ruke... a u kurac... a u klitoris... poruka je došla njegovoj ženki...ajme sranja... ajme shita... popizdila je... poludila je... pa normalno... uf, jebate šta Četvrtog čeka...
Večer završava...ja biram... te noći uzela sam gumenog... na baterije... jer (zar uopće trebam objašnjavati) previše mi je bilo živih komada oko mene, u jednom trenutku, višesatno ozračje bilo je ne baš prozračno, već nekako nategnuto, zategnuto i vidljivo dignuto...pa jednostavno poželih imat nešto što je uvijek tako stabilno, nije meso, nije koža, nema krvi, a opet je tvrdo i traje, traje, traje... i ne okreće se za drugim komadima, ženkama kad je moja pička u blizini...

..ja ću platit pola, samo se izliječi

ej..drago mi je sto si tu....ali mozes ti i bolje:-))

S kim se ti to druzis?

JEEEEBAAAAAATEEE.....!!!