Just a whisper...
Svaki put kada zaronim duboko u tvoj svijet
srce mi prestane da kuca na neko vrijeme
tačno onoliko koliko mi treba da duboko udahnem
i pročitam sve ono što je zapisano
u tvojim mislima i snovima...
Svaki put čitam uvijek istu stvar...
Svaki put čitam tvoju životnu priču,
priču prepunu bola, tuge i patnje,
priču u kojoj jako malo ima svjetla,
a i to malo svjetla što ga vidim
počinje da blijedi i nestaje...
Čitam o jednoj izgubljenoj djevojci,
koja je mnogo toga prošla
kako bi pronašla jedan mali djelić
onoga što mnogi nazivaju srećom...
i gle...baš kada je ta djevojka
pronašla svoj djelić sreće
naidje neko ko joj tu sreću oduzme
i ponovo je učini tužnom i nesrećnom...
Gledam u fotografije
koje su zalijepljene na zid njenog srca
na kojima mogu samo vidjeti
tužne plave oči
koje žude za pažnjom i ljubavlju...
Ali...ovaj put ostajem zauvjek tu..
Ovog puta ne izranjam iz tvog života
i ovog puta ostajem tu
da izmjenim tvoju životnu priču
i da zalijepim nove slike na zid tvog srca.
Od sada, tvoje plave okice više neće biti tužne
i pobrinuću se da u njih vratim izgubljeni sjaj,
pobrinuću se da više svoju sreću nikada ne izgubiš
jer možda sam baš ja
ta sreća koju ti tražiš
i koju ti svaki put neko ukrade...
Ovaj put - ZAUVJEK SAM TVOJ!
01.02.2010. u 21:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara