o meni i oko mene ...pomalo

on je dosao opet , ne moj san , dosao je u moju stvranost, tek toliko , ja znam, da me podjeti da on je tu uz mene , oko mene,i da cuva nas zavjet ...
da li je to moja utvara ili moja zbilja?
ne , ne dragi moj , ne moras me podsjecati ...u mojoj savrsenoj psihi kako kako ju ti nazivas i u mom nesretnom srcu za koje ti ne maris previse, postoji jedino sigurno , trajno i nepromijenjivo mjesto, malo , maleno...mjesto za tebe...
maleno mjesto, mali oziljak , koji zamisljam kao... kao...kao...znas ono kad imas cir na kozi, kada pukne , a gnoj iscuri (amje bljak , hvala lordu nikada ga nisam imala) i ostane oziljak , prvo ruzicast i povelik sa crnim u sredini, a u tom crnom u sredini mozes (ako dobro se zagledas) vidjeti obrise njegove dubine...kasnije , kasnije ...postaje sve manji, sve manji ...a djeluje nekako oporo i tvrdo...i nikada ne nestaje...on je (mislim oziljak) uvijek tu , i ako ti to ne zelis...cak i kada pokusas ga zakamuflirati puderom ...hkm...hkm...ne ide...ne ide...