grad
zivi mahnito u srcu pohlepe
bljesti u noci,
otima nade, nelako daje
dugo u noc, u dan novi nosi samocu
skrguce nasilan, kezi se lud
posegni za srecom,
nadi jos nesto sto ces dati na prijestolje nebitno
ostavi dusu na podu pod stolom
kuglica hita na pregradu trenutka
poskakuje sa njom i srce tvoje
krv se polako ledi
trenutak krivi, mjesto krivo
potegni polugu
mozda pomaknes svijet
oslonac nestaje u gladi
grad se ne budi iz mamurluka ljudi
nastavlja ritmom istim
ostavlja iza pognule glave
i ponekad prolaznu srecu
21.10.2004. u 4:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara