Crvena ruža.. samo cvijet i ništa više (tko ima prijatelje kao ja - što će mu neprijatelji?)

"Već sama pomisao na tvrdnju da neki ljudi, samo metaforično rečeno,  žive u TAMI svoje svjesti, pobuđuje u meni uzbunu. Tvrdnja proizašla iz naučenog neznanja, tvrdnja koja dokazuje slijepu ustrajnost u nečemu što nema osnove ni u filozofiji ni u religiji ni u znanosti. Pišu se pjesmice, čovjeka se optužuje da mu je važnije vanjsko, nego unutarnje postojanje, razvlači ga se između apsolutnosti i relativnosti, a pri tome ne razmišljajući iz čega su ta dva pojma izrasla. Znanost nas danas poziva da uistinu osjetimo svjetlosni zagrljaj u kojem živimo, da osjetimo tu čudnu dimenziju koju, sami svojim trajanjem u trenutku, stvaramo. Neki pišu da je relativno tama, a apsolutno svjetlost, ne spoznavajući da je otac teorije relativiteta, služeći se konstantom brzine širenja svjetlosti, napisao formulu koja je promijenila svijet i naše postojanje u nama.Apsolutnost zakona klasične fizike zrcali svijet onakvim kakvog ga mi doživljavamo u svojoj i njegovoj 3-dimenzionalnosti, a reltivnost proizlazi iz prostor- vrijeme - te fantastične dimenzije koju, za sada, tek misaono možemo spoznati.Dok lutam virtualnim svijetom i čitam pjesme o paralenim univerzumima, o drugim galaksijama, šimi mi se osmijeh iz srca i zaustavlja na licu. Talent nekih mladih ljudi se uzaludno prosipa ovim svijetom, jer bez zanja je teško pisati pjesme o nama, za sada, nedohvatnim širinima. Ostanimo u sebi samima, dotaknimo svoju dušu, pokušajmo uistinu u sebi osjetiti paralelne univerzume, istražiti svoj unutarnji svemir, osjetiti svoje unutarnje svjetlo i njegovu vječnu igru sa sjenama naše svijesti."

Relativne stvari znaju apsolutno zajebati.