I ostali muškarci...
Ok, uspjela sam se u jučerašnjem logu predstaviti u (djelomično) krivome svjetlu i pobrati nepovoljne kritike (koje sam i zaslužila, ako ćemo biti iskreni). U svoju odbranu, osjećam potrebu reći ovo: JA NE MRZIM MUŠKARCE.
Dapače.
Ja muškarce samo (pre)dobro poznajem.
Među desetak pravih prijatelja koje imam, jedna je žena. Ostalo su muškarci. Oni spadaju u kategoriju dragih ljudi, koji nazovu u tri ujutro i kažu da su sletjeli s ceste ili su previše pijani da bi vozili i mogu li ja, eto, doći po njih. I onda ja odem po njih, u pol' noći, bez šminke i bez primjedbe. Isto to bi i oni napravili za mene.
Sljedeća kategorija bi bili oni koji su mi skroz eventualni. Mogu biti muškarci, žene, amebe, slonovi... Suprotno budističkom učenju, kroz kontakt s njima se ne može apsolutno ništa naučiti niti iskusiti, i ja ih jednostavno ne obadajem.... Zvuči grubo, ali je istina. Ne izazivaju u meni apsolutno nikakvu reakciju i ja tu ništa ne mogu.
Zatim su tu i puzavci, oni koje povremeno pogazim, bez pravog razloga ili htijenja, jednostavno e tako dogodi – kao kad nagaziš na bršljan koji puzi po šumskome tlu. Vidim ih, ali u žurbi ih ponekad jednostavno zamijetim tek kad je prekasno.
Negdje između tih krajnjih kategorija su radne kolege, prodavači po dućanima, Jehovini svjedoci i svi oni koji me svakodnevno podsjete da i male stvari u životu ponekad predstavljaju nešto veliko: osmjeh koji mi daruju u oblačno i tmurno jutro, šalica kave nakon dugog radnog dana popijena s ljudima koji vjeruju da su nešto uspješno priveli kraju i time napravili malen pomak prema boljem, riječi 'Bog je s tobom' kada mislim da su mi sve barke potonule...
A tu su i muškarci koje na neki svoj, poseban način, volim. Svi oni koji povremeno napišu riječ ili dvije, podsjete me na sve one prekrasne trenutke koje smo dijelili, bez obzira na to o čemu pišu. Oni čija davna ljubavna pisma čitam kada po deseti put naiđem na nekakvog kretena koji me razočara, rabijesni ili povrijedi, pa mislim: OVO tražim u životu, a ne nekakvog (iz)rabljenog kompleksaša. Pa mi bude lakše. I onaj koji telefonira u trenutku kad izlazi sunce u Slavoniji, samo da mi kaže koje je boje nebo nad crkvenim zvonikom.
I da mi život ovisi o tome, jednostavno ne mogu imenovati ili navesti jednog jedinog muškarca kojeg mrzim ili kojeg bih mogla mrziti u bilo kojem trenutku.
Ne zavaravam se da sam posebna i drugačija. I mene razni ljudi trpaju u razne kategorije: nekima sam jedinstvena, neki me smatraju razmaženom glupačom, neki tek pičkom koja je dobra za jednom-ili-dva-put-pa-zbogom, a neke ostavljam potpuno ravnodušnima - kao da ne postojim.
Usprkos dobrim i lošim iskustvima, trudim se biti pametna, dotjerana, zabavna, optimistična, puna razumjevanja, dobro kuhati, pomoći gdje mogu, plaćati sama svoje kave i ne zanovijetati previše.
Nastojim na dobro odgovoriti dobrim.
Ali ne uspijem baš uvijek.
Toliko.
21.10.2004. u 17:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
tvoj prosli log nisam niti procitao ali mislim da si se sa ovim sasvim iskupila za sto god da si slucajno/namjerno rekla. :) u svako slucaju ne osjecam se mrzen od tebe usprkos cinjenici da sam musko :)
Autor: ThomasCrown | 21.10.2004. u 17:45 | opcije
Sad mi je lakše... :oD
Autor: gioa | 21.10.2004. u 17:47 | opcije
,bravo ,rado bih te upoznao ...
Autor: miro7 | 21.10.2004. u 17:49 | opcije
Lijepo je vidjeti ovakav komad iskrenosti. Ali tvrdnja da (pre)dobro poznaješ muškarce ravna je tvrdnji da (pre)dobro poznaješ svijet... A mislim da to nije slučaj s ikim, pa ni s tobom...
Autor: marv | 21.10.2004. u 17:57 | opcije
Ajde,ajde.... čak i da nas mrziš svijet nebi propao....
Toliko.
Autor: zeljko-29 | 21.10.2004. u 18:12 | opcije
svaka osoba, bila žena ili muškarac, je svijet za sebe, a ovakvo generaliziranje me uvijek potakne na to da nikada - ne generaliziram, jer postoje zajedničke osobine određenih spolnih, etničkih ili drugih skupina, ali svaka individua je mali svemir za sebe, kao što je svaka zvijezda na tamnom nebu - zvijezda za sebe... prema tome, bilo loša ili dobra iskustva uče nas da svakoj osobi pristupamo s posebnom pažnjom, bez usporedbe ili projekcija nekih likova koje smo prije sreli... ono što ne želimo sebi - ne radimo drugome :)
Autor: red-rose | 21.10.2004. u 18:25 | opcije
RedRose, o tome se i radi... ali samo superheroji uspijevaju uvijek biti na visini zadatka. Ja bar priznamjem da ne uspijem bas uvijek.
Autor: gioa | 21.10.2004. u 18:47 | opcije
"gioa.." to je iskreno od tebe i zbog toga sam i navela ono ispod (r-r mi je drugi nick) :)))
Autor: shadow-of-soul | 21.10.2004. u 18:51 | opcije
neloše...novi lik u my favorite logs.
Autor: all_or_nothing | 21.10.2004. u 19:25 | opcije
e, da, all, i kod mene :) baš sam sad pročitala stare logove, s velikim guštom :)
Autor: lunasole | 21.10.2004. u 19:30 | opcije
dva detalja nas čine različitima: ja sam muškarac, i uspijevam uvijek...
Autor: gazda777 | 21.10.2004. u 23:53 | opcije
Daj, Gazda, spusti se malo na zemlju! Kako nisi odabrao nik "Superman"? Vec netko uzeo, ili?
Autor: gioa | 22.10.2004. u 18:09 | opcije
Superm(a)en je samo moja loša kopija...
Autor: gazda777 | 23.10.2004. u 17:39 | opcije