Ljubav je uzburkano more valova i vjetrova, bez luke i obale....

**Plamen.....Nanizala sam nisku trenutaka...od koraka bezbroj odlutalih daljinom,i pokušaja da zaustavim vrijeme,na dlanu izmiješam noć i dan,sred mora budem duga svjetioniku,da posijem samo ljubavi sjeme,da pretvorim nedostižne snove u javu,da zatvorim poneku stvarnost u san,treptajem zjenice stvorim tami svjetlu sliku,Rezbarila sam mislima kamen,uronila tvrdim žilama ,duboko,da dotaknem toplinu srca skrivenu,ispod riječi poput okamenjenih kapi,lomeći paučinu tragova ostalih na duši,brončanih kugli razlivenih svemirom,tražeći uzdah što začuđen nesta,u traganju za ljubavi odlutao nemirom.Ljubila sam i mrzila,prijatelj i neprijatelj bila,ruke sudbine zavezala u čvorove,olovnog sidra što duboko tone,porinula pučinom sebe čvrste lađe nade, sadašnjost i prošlost zarobila u okove,ispod crijepova starih krovova,ostavljala mirnu svjetlost pticama,za spokoj,kad zagrmi,i zvona zazvone,toplo gnijezdo mjesečini na prozoru,pored usnulog vjetra,da pronađeš put,mali plamen mene ,tvome sjećanju ...

A onda je došao dimnjačar..

Kako su ljubavi ponekad tužne....