Gioa u zemlji čuda

Konačno, petak!
Naravno, radim i u subotu i u nedjelju, ali petak ipak ima neki poseban feeling...
Odlazim iz ureda negdje oko sedam. Vani mrak, drndaju agregati. Nema struje, kao i obično. 
Na putu kući, zastajem u pekarnici. Hmmm, burek. (Zapravo to nije burek kao kod kuće, nego nešto slično, ali se svodi na isto) Primjerena večera za petak.
Opremljena džepnom svjetiljkom i beskrajnim strpljenjem, otključavam sve brave na  Fort Knoxu, isključujem alarm. U kući je – naravno – mrkli mrak i ledeno.
Jedini način da ugrijem my sorry ass je kada puna tople vode. Zahvaljujem Bogu (Ok, i Alahu) na ovim njihovim bojlerima – satima nema struje, ali voda ostane vrela. Čudo. Punim kadu, palim svijeće. Kupaonica se u trenu ispunila parom. Pravi hamam! Još da svira kakva glazba i da je tu neki polugoli frajer... e, jebi ga....
I sjedim tako u kadi, razmišljajući. Zapravo mi je ovo namakanje beskrajno dosadno, ali nemam pametnijeg posla. Što da radi jedna 30-i-nešto-godišnjakinja u ovoj zabiti gdje uglavnom nema struje i ništa za poševiti? E, jebi ga...
Maska na kosu. Cigareta. Brijanje nogu. Cigareta. Piling. Tuširanje ostacima vruće vode (brrrr.... ne vruća....)
Ulje na tijelo.
Ovako u izmaglici pare, pod svjetlom svijeća i sjajna od ulja, sama sebi izgledam sasvim dobro. Naravno, ogledam se u zamagljenom zrcalu... he,he,he...
Umotana u ogrtač za kupanje, s ručnikom na glavi i debelim soknama cupkam i cvokoćem pored kamping-kuhala, čekajući da provrije voda za čaj. Žvaćem burek koji se u međuvremenu ohladio do stupnja 'mrtav-hladan i gumenast' i pitam se zašto moja ekipa doma misli da je moj posao cool i glamurozan?
Malo kasnije sjedim u krevetu, umotana u pokrivače i pijuckam čaj koji se ubrzano pretvara u ice-tea. Struje i dalje nema. Svijetlo svijeća bacaja nemirne sjene po zidovima, a ja pizdim jer mi postaje jasno da struja neće doći tako skoro.
Pa jebem mu... petak je. Idem van!
Kafić poluprazan. Idućih par dana se očekuju nevolje, gotovost je na najvišoj razini i u birtiji je nas nekoliko neodgovornih, dok svi ostali savjesno spavaju.
Sastav je sljedeći: Roy i J.T. iz USA, Tandy iz Zambije, Uli i Georg iz Germanije, Lil’H iz Albanije, Sergej iz Rusije i ja. U nekoliko navrata telefoniramo nekim ljudima, pokušavajući ih nagovoriti na izvlačenje iz kreveta i pijančevanje s nama, ali bez uspjeha.
Petak navečer u vukojebini....
Glazba se ne čuje od tutnjave agregata, pivo je toplo jer hladnjak ne radi. Ogovaramo one koji nisu prisutni: dva američka tjelohranitelja koji u kupaonici drže zavidnu kolekciju kozmetičkih proizvoda i briju prsa (pa da, njima je petak navečer rezerviran za manikuru, depilaciju i tretman lica....ha, ha, ha) rumunjski policajac kojem su fetiš stopala, ekipa koja je sada u Iraku (ma nama bolje, ovdje bar ima alkohola.... ha, ha, ha). Razgovaramo o sljedećem vikendu – party za Noć vještica.
-         Što ćeš ti obući? – pita me Uli.
-         Dolazim kao myself. To je dovoljno zastrašujuće. Ti?
-         Hmmm.... ja ću biti šibica.
-         ????? Gol i crven u licu?
-         Aha.
-         E, a zašto se ne bi maskirao u Tjelohranitelja A (opis: nizak, nabildan, ćelav, izbrijan po cijelome tijelu i zastrašujuće glup)
-         Pa morao bih se izbrijati....
-         Pa evo, mogu te ja vezati lisicama i obrijati.... svuda.... – zločesto predlažem. Ipak sam do sada 'ubila' par piva i tekila....
-         Uh.... može. – Njega uopće nije teško nagovoriti na bilo što.
-         Dame i gospodo, želim najaviti da Uli neće biti ovdje sljedeći petak – imamo mali projekt za odraditi....
Nakon toga, Uli ostatak večeri provede gledajući me s nekim čudnim sjajem u očima. Nastavljamo ekipno rušiti tekile i pivo - i dok si dlanom o dlan - već je tri ujutro. Konobar spava za stolom, na drugom kraju birtije (što je ovo, mene progone ti spavajući konobari ili što?). Lil'H je 'vidno oštećena' i iskušava nove korake na plesnom podiju (čitaj: prolazu između stolova). Tandi se nabacuje na Sergeja, koji je pravi Rus i samim time tek malo podnapit. J.T. je otišao prije dva sata, vjerojatno napaljen našim budalastim pričama o lisicama, znojnim tijelima i dvosmislenim izjavama o mudima, grudima, raznim životinjama i sličnim glupostima. Georg je nestao a da nitko nije primjetio, Roy glumi D.J.-a i maltretira nekakvim odurnim kantrijem. Uli se prevalio preko stola. Ustajem, malo nesigurna na nogama, ali nakon trenutak-dva duboke koncentracije prostor oko mene prestane poskakivati. Budim konobara, plaćam i odlazim.
Shvatim da je struja došla u međuvremenu i bude mi drago – moći ću zaspati uz glazbu. Pomalo krivudam svojom uličicom, uspješno savladavam sve brave i za par minuta sam u krevetu.
Hmmm... Biram CD. 'Tambura u svijetu klasike'. Da, Hrvoje za laku noć....
Zaspala sam prije nego što je počela treća skladba.
04:22, zvoni mobitel. O, jebo te, evo je počela frka....
Na displayu piše ULI . Ma, jebi se.....
07:15, probudi me radio. Security na vezi. Prometna. Slušam. Ništa za mene....Izvlačim se iz kreveta, kuham kavu. Ima struje, za promjenu.
Novi radni dan u vukojebini....    
 
         

nek radi tko raditi mora...