Ljubav je uzburkano more valova i vjetrova, bez luke i obale....

 
Ti koja voliš Paula Coelhoa...
2001. godine moja prijateljica je uletjela u moj dom i počela pisati nešto po mom zidu.To nije ništa novo...pišem i JA...Kada je zavšila...rekla je:"Evo, draga moja...poklon za jučer, danas i sutra...za uvijek.CMOK!"
Napisala je:
"Ratnik Svjetlosti uvijek će učiniti nešto neuobičajeno.
Zaplesat će na ulici idući na posao, pogledati u oči potpunog neznanca i govoriti o ljubavi na prvi pogled, braniti zamisao koja se čini promašenom. Ratnici Svjetlosti mogu si to dopustiti.
Oni se ne stide oplakivati stare rane, ni oduševljavati se novim otkrićima. Kada osjete da je došao pravi čas, ostavljaju sve i kreću u toliko snivanu pustolovinu. Kad shvate da su im snage iscrpljene,"napuštaju borbu", ne osjećajući krivnju zbog pokoje počinjene ludosti.
Ratnik ne želi proživjeti život igrajući ulogu koju su mu drugi nametnuli."
I danas to stoji na istome mjestu, već prilično izlizanih slova...na tom komadiću zida koji nisam...niti neću nikada obojiti.:):):)

jad dobro, radi se o komadiću zida,... ali inače, ... jedva sam dočekala da djeca porastu i prestanu pisati i crtati po zidovima, namještaju, podu,... samo do stropa nisu nikada došli...:)

Da djeca...jedva sam dočekala da JA odrastem i prestanem uništavati "dok-si-pod-mojim-krovom" imovinu :D