ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Kao vjetar proletjeću kroz tebe
posut pepelom ugaslih vulkana
novog feniksa izvlačim iz sebe
sad sam opet poput uragana
i punim se snagom ko papir slovima
moja je tinta ko krv crvena
ko crno vino puno požude
strasti da život opet osjete
moja slova lete kroz noć
i pazi se možda če neko do tebe doć
a samo je jedno dovoljno
da uzmem ti sve što ti je ostalo
bez pitanja i kajanja
ja dajem i uzimam
kroz spiralu eona vremena
čarobnim dahom zmaja
ja te darivam
i utiskam poljubac
kao pečat vječnosti
na oltaru ljubavi
što za tebe žrtvujem
kroz juče danas i sutra
kroz neprobuđena jutra
na krilma vječnosti
ja te odnosim
na vrata početka i kraja
na mojim rukama
da kušaš
malo blaženstva
i raja !!!