ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Gledam
kroz duge trepavice
i kaplje crna krv
iz kuta zjenice
baš kao kiše kisele
za pravovjerne
kao otrov
iz kojeg raste cvjet mržnje
pretvorene u ljubav
saginjem se
da ga uberem
da ga ne sprži sunce gnjeva
i osvete
prevarenih
izgubljenih
očekivanja i nadanja
gorak okus ostaje
nemogu ga isprati
ni pjesmama
ni stihovi puni požude
ni rime
nekih iskrivljenih rubova
prozirnih ogledala
al ja i dalje pišem
čekam svaku novu zoru
čekam svjetlost
koja dolazi
iz iščupanog srca
iz praznih prsiju
da uskrsne
u novi cvjet
bez trnja
u novi svjet
bez mržnje
u neka toplija jutra
i dok olovni kondori
bacaju tminu
i oblaci puni žuči plutaju nebom
ja pišem bjela slova
nevidljivom tinom
probijam put svjetlosti
u krug sa žitom
i ti ko lovac u raži
svoje svjetlo potraži
i ulovi ga
kao i ja slovo
nek sve je novo
nove bitke
nove laži
nova svjetlost
samo svoj put potraži
svoj put ,svoje svjetlo
što iz tame vodi
u mjesto
gdje svi smo jedno !!!