ja san optimista

ej znam da je teško al neide mi u glavu da se više niko ne smije a što bi rekli da znaju moju priču.Gledan ljude oko sebe siguran krov nad glavom dica zdrava posal imaju i opet kukaju da im je teško to ne shvačan,i svaki dan ista priča kako je njima teško,a ja neznan di da se prije okrenem od problema bez para podstanar a posal nesiguran.Pa opet se radujen jer imam nade u vječito sutra,a dosta san suza prolila u životu i bila na samome rubu da dignem ruke od svega pa opet san se vratila.Znam da sviju nas tište isti problemi ali zar nije lipše nači,nekom pružiti ruku,rano ujutro skuhati kavu i uz njezin ili njegov sneni pogled smjehom dan grliti.Ljubav je tako čudna stvar kao živo biče,dite što se rađa i raste,buja,srce nam grije kad mislimo da zima je duga....

Ljudi koji stvarno imaju problema - ne kukaju. Iz njih to jedva vidiš.. A oni koji sve okreću na šalu, takvima je u duši najteže..

nema ništa lipše nego ujutro š njon sist popit kavu, zapalit cigaret i samo se gledat...
Više ne pušin, nit kavu pijen...
samo se gledamo :)))

a kako sam ove lijepe riječi do sada previdjela... je da je više osmjeha bilo bi i ljepše svima.. male stvari i zahvalnosti za njih :)