o svemu pomalo

Tko se sjeca famaznog EPP-a?
Nekad nas nisu toliko spamali s reklamama, a i neke su se ponavljale unedogled.
Pjesmuljci iz reklama bili su mali hitovi. Kako zaboraviti „stricek Jura kiselicu pio, 90 ljeta dozivio“ za Kiseljak mineralnu vodu, ili „kad bi moglo biti da je vjecno kisa, ali kisa od slatkisa“ koju je pjevala Josipa Lisac u reklami za Kraš, pa prepoznatljive melodije za Eva sardine, cak mi se cini da se sjecam reklame za Radion, plava kutija sa zutom zvijezdom na kutu kutije.
Na jedan su nacin te reklame bile humane, reklamirale domace proizvode i vjerojatno mnogo vise utjecale na izbor potrosaca nego danas kad nas bombardiraju u enormnim kolicinama i sto je najgore usmjeravaju nas.

Jos i danas imam traume iz doba domovinskog rata kad su se kod nas non-stop vrtile reklame za pelene i uloske. Vise mi je bilo zlo od djecjih guza i ulozaka s krilcima i plavom tintom.
Nakon toga, usli smo u fazu deterdenata i plavih zrnaca. Prasak koji iole drzi do sebe mora imati plava zrnca. Ak je obican ko Fax, ne valja, ne pere dubinski, barem su nas tako uvjeravali strani proizvodaci.
Da paradoks bude veci, sto se vise presvlacimo i peremo jaci deterđenti nam trebaju?!?

Onda je dosla faza banaka koje smo u meduvremenu poprodavali.
Ala, opet reklame za kredite, stambene stedionice, tekuce racune...tu i tamo omakla bi se i koja osiguravajuca kuca i fond.
Raja je masovno navalila na otvaranje racuna u novim bankama, dizanju kredita, omg, dobili smo i kreditne kartice, bankomate, revolvinge, tjerali djedice da stede za stan svojih unuka, uplačivali u razna osiguranja, mirovinske fondove i ine stupove.
Bila je to faza nakon rata i misija je bila apsolutno uspjesna. Coporativno smo se zaduzili, sjedili u novim stanovima, vozili nova auta i imali maximalne minuse na racunima. Dosli stranci, ponudili nam maglu u zamjenu za dusu. Mission complete.

Danas smo u fazi mascra, krema za lice i ljekova. Ako nemas trepavice ko metlice na brisacima od kraja do kraja, nisi in.
Sto se tice krema, tehnoloski napredujemo. Prvo smo imali kreme sa E vitaminom, onda je u modu usao kolagen i maticne stanice. To je sad bez veze ako se u reklami ne spomene DNK ili famozna hijaruonska kiselina, sto god to bilo. Trenutno se vrti jedna koja kaze da u nocnoj kremi ima 3x vise te famozne kiseline. Pa tko normalan bi kupio dnevnu kremu kad se eliksir mladosti nalazi u nocnoj?
Malo se budemo blešćili na dnevnom svijetlu, ali who cares, peglajmo bore.

U posljednje vrijeme spamaju nas reklamama za ljekove i gle cuda, s njima gripa vise nije bolest kad se vuces ko krepana macka po kuci izmlacen temperaturom i bolovima, nego onako cool sjedis na kisnom danu na autobusnom stajalistu zdrav ko dren. Cak ti ni maramice za nos ne trebaju. Duboko sam uvjerena da je sad panika u Palomi, Zewi i drugim proizvodačima papirnatih maramica.
Pobogu, pa nebudu svoju proizvodnju sad bazirali samo na guz papirima!

Uvjerili su nas da su med i limun nasih baka totalno bez veze, sad samo ubacimo nekakvu sumecu tabletu u malo vode i svi tragovi bolesti netragom nestaju i to ciljano.
Streca me nesto u ljevom kuku, e, to cudo sad kuzi di mene boli i koncentrira se bas tamo i ko od sale brise moju bol. Bubrezi, jetra i jos pokoji organ koji sudjeluje u tom procesu nekim su cudom preskoceni, ali ograduju se onim smijesnim ubrzanim izgovaranjem „obratite se ljekarniku ili ljecniku za bla bla“.
Ak nekome usput zataji bubreg bit ce: pa lijepo smo rekli da se obratite ljecniku i sami cemo biti krivi sto umjesto prezasecerenog soka za razrjedivanje ili onog otrova od kemije zvane cedevita sad uzimamo Max Flu ilil Coldrex uz rucak.

S obzirom na stanje u drzavi sad samo cekam da prosire paletu farmaceutskih proizvoda na Normabele, Prozace, Sanovale, Apaurine.
Kladim se da bi nasoj vladajucoj garnituri to sasvim odgovaralo.
Pospana i drogirana nacija premazana hijaruonskom kiselinom koja u agoniji izbora izgubiti stan ili auto spava za volanom limenog ljubimca pod motom „nek me vrag uzme skup s mojom benđolom, ne dam!“
Za koju godinu ak se prorocanstvo Maja ne ispuni, gledati cemo opet reklame banaka, gle cuda, gdje cemo hipnotizirano buljiti u snimke sretne cetveroclane obitelji sa zlatnim retriverom kako useljavaju u novi trosoban stan, s osmjesima od uha do uha, kao da su ga badava dobili.
Mozda se negdje u kutu kadra potkrade, ocajni, neobrijani covjek na koljenima, bivsi vlasnik kojem je ta ista banka sjela hipotekom.

Nekako kad se napravi odmak, reklame doslovno prate nasu stvarnost, pocevsi od poruka u ratu, brisimo krv i kakice,pa smo se dobro oprali nakon svega. Nakon toga zasluzili smo „bolji zivot“ na koji smo oduvijek dahtali zavirujuci preko granice i vidjeli samo ono sto vidjeti smo htjeli. Sad kad smo financijski dotuceni red je na face liftingu i dugim trepavicama, a i Boze moj, tko je vidio s tolikim dugovima bit bolestan, sve to trebamo prestojati, odraditi i platiti masne kamte
Sljedeci spam koji cemo docekati bit ce: „obratite nam se s povjerenjem, pogrebno poduzece „pocivaj u miru“ vrsi dodatne usluge pored pokopa i kremiranja. Imate umiruceg? Donirajte njegovu krv dok jos uvijek kola, donirajte srce, bubreg, nekoga mozemo spasiti, kao i vas racun za pokop. Ne zaboravite, naplacujemo po kilogramu.

PIPI ženo PIIIIPPPPIIII

eva sardina reklama je bila najbolja...

ma kakva eva najbolja Eva jebila u PIIIPPII

čuj, zaboravila si baterije i one simpa zečeke...nekak mi se čini da su itekako korisne kad.... :))

k vragu, vi selektivno gledate reklame...pa di u cice i baterije ljudi? :)))

jbg. nekak mi potičeš asocijaciju na igračkice i baterije...pa ko bu dulje izdržal :)) (pročitaj NEXT A. Baricco na temu globalizacije i reklama)