...

 
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće živce, šire puteve ali uža gledišta. Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje. Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
 
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasudjivanja,više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
 
Pijemo previše,pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo,vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše, i molimo se prerijetko.
 
Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.Naučili smo kako da preživljavamo ali ne i da živimo. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do Mjeseca i natrag, ali imamo poteškoću da pređemo preko ulice da upoznamo novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i unutrašnji prostor. Uradili smo velike stvari,ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak ali zagadili dušu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje. Planiramo više ali postižemo manje.
 
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija,da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
 
Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja,velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća, ali više razvoda, luksuznijih kuća, ali uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta koja čine sve, od hrane, da utišaju, da ubiju.Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu ali ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo, i vrijeme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti sa nekim ili samo obrisati.
 
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu zauvijek.
 
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa stahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta ni pare.Sjetite se da kažete “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz vas. Sjetite se držati za ruke i cijeniti momente jer jednog dana ta osoba neće biti ponovo tu. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli vaših dragocjenih misli s drugima.
George Carlin
 
 

previše konzuma a svi gladni:)))))

bas tako:) super mi je ovaj tekstic:)

dobro jutro :)) dobra ti je ona stvar :D i dodatak tekstu - ne zaboravite vodit tuđe bitke, bijedne osvete!

ja uvijek djeci lijepo kažem-jebat ću ti oca

eh da - a na svaki zdrkani komentar stavit bezbroj smajlića (samo posebnima isto toliko jezika)...uf ...sorry myra kaj sam ti ogadila post - izbriši komentar (možda ga osoba koje se tiče uspije pročitati - il čeka da se pohvali pa ovdje dokoličari)

Gledamo filmove u 3D-tehnici, a sami nismo stvorili svoju treću dimenziju.

:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

ludi ste:)) kakve bitke kakvi ratovi.. joj zasto sam ja stalno pospana:))

Iliti... reče moj znanac nakon šetnje predgrađem našeg velegrada.....Tamo gdje je velika krasno uređena kuća sa dvotištem u mramoru, perfektnim živicama, kovanim ogradama.... nema žive duše... A gdje je mala oronula potleušica.... dvotište puno djece, roštilja se, lopta, zafrkava..... hm

bas tako istima..sve gore navedeno je istina, zaboravili smo prave vrijednosti zivota..mislim da ne svojom voljom..

zato što ti daješ ljubaznih riječi puno i zato kaj si tako dobra :))