iskrica

Rekao je - Sjećaš li se kad nam je najobičniji krevet bio poput najluksuznijeg francuskog ležaja, a oronuli haustori poput dvorana bečkog dvora. Sve ovo sad je drugačije, a volio bih bar na tren da bude kao prije kad smo se glupirali. Sjećaš se kad smo zezali trgovce, ugostitelje, i sve živo. Pravili smo se da smo stranci i da ne razumijemo hrvatski jezik. Ti si bila iz Kalifornije a ja iz Španjolske, a sreli smo se i upoznali u Brazilu. Zanovjetali smo sve živo i smijali se ko blesavi. Imali smo malo, a imali smo sve.

Vremenom apetiti porastu, a debljina je prvi znak starosti.

Neki smo ostali isti, i kad jedemo salamu i kad jedemo škampe...

Stvar je što nema više nikog za opet jesti salamu i plesati negdje a imati osjećaj da je veličanstvena dvorana bečkog dvora...

Kad kaže - Ni sa jednom osobom, od svih tih ljudi koje poznajem nisam nikad jeo salamu...i to mi fali.

I zato se mi nikada nećemo moći kužiti...dobro kaže.

Ja njih da, oni mene nikad, i to je hebeno.

Kaj se događa Lilly? Nešto si sjetno raspoložena...

Moram priznati da na trenutak i jesam bila. Duboko sam se i zamislila. Jučer sam se nakon dužeg vremena vidjela sa jednom osobom. I uistinu ispada da se samo mi možemo i dalje gluprati jer znamo kako dišemo. Možemo razumjeti sve oko nas, a oni nas nikad. I opet smo se glupirali.:)