Život boje indiga

 
Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim.
 
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude,
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret.
 
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
 
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih

legenda

.......da ........slušao sam ga prije par dana na večeri poezije.....sjajan !!!!

Da, čovjek - možda bolje da napišem Čovjek - je zbilja legenda.

Večeri poezije, je li to nešto što se redovito održava? Može kakva informacija o tome? Hvala.

bojim se da ti ne odgovara ........u splitu u gradskoj knjižnici........!bilo je prošli petak.....sinoć nije bilo ništa no bude prilično često.......:)

Da, imaš pravo, malo je predaleko. Na žalost, u Osijeku za sada nema nikakvog sličnog događanja. No, možda jednom bude. :-) Živim u nadi. :-)

jako lijepo. to je to.

svakako,pozz...:)

Da, da... jako lijepa pjesma. Upravo prekucavam još jednu prekrasnu; čim blog ode na drugu stranicu stavit ću je. :-)

Pozz Splitu. :-)