ČOKOLADNI BLOG ZA UŽIVANJE

Po stoti put moja se misao pita – kao što zalutao i zatvoren leptir po stoti put bije o staklo – šta je to što mi ne da da živim ni da se životu radujem.

To je kajanje zbog nečega što nismo mogli da ne učinimo, što možda nismo ni učinili, i strah od nečega što nikad ne dolazi i ne nastupa, a neprestano se primiče i prijeti.
To je nauk koji se nikad ne može do kraja shvatiti ni naučiti.
To je svršen čin sa kojim se ne mirimo.
To je nada, neodređena i bezizgledna nada, koja nas više muči i boli nego što nas tiješi i krijepi, a koja nas nikad ne napušta.
To je slika potpunog nesklada između nas onakvih kakvi jesmo i onog što živi u nama i što nas okružuje sa svih strana.

u ovo gluvo doba ne ide ovakva teska literatura...narodu je dosta i previse cijeli dan sto mozga ;odakle platit struju,grijanje ,a ti sad trazis jos i ovo.