BUDI TU
Devetogodišnja djevojčica vratila se od susjede kojoj je kćer poginula u saobraćajnoj nesreći. Zašto si tamo išla - upita je tata. Da utješim majku svoje prijateljice - odgovori djevojčica. I što si ti, tako malena, mogla učiniti da je utješiš? Sjela sam joj u krilo i plakala s njome...
24.03.2010. u 19:02 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
lijepo,cmoxa..
Autor: Ko-kores | 24.03.2010. u 19:20 | opcije
uf.......rasplakala si me
Autor: zauvijek_tvoja36 | 24.03.2010. u 20:18 | opcije
Ponekad ništa ne možemo učiniti da nekome pomognemo, ali možemo sjesti i plakati s njim...
Autor: srceizlato | 24.03.2010. u 20:33 | opcije
uf...
Autor: zauvijek_tvoja36 | 24.03.2010. u 20:38 | opcije
E da tako je to baš kao u ovoj priči,kako trebao u radosti ljude sa kojima ćemo radost i sreću dijeliti,u žalosti trebamo još više ljude koji će nas tješiti,plakati skupa s nama...
Autor: ercegovac260- | 24.03.2010. u 20:58 | opcije