PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Ono što su nam govorili kad smo bili djeca:
budi miran, idi, polako, požuri, nemoj to dirati, sve pojedi, operi zube, pazi da se ne zaprljaš, zaprljao si se, šuti, govori kad ti kažem, pozdravi, ne motaj se okolo, idi se igrati, ne smetaj, nemoj trčati, pazi da ne padneš, jesam ti rekao da ćeš pasti, ne znaš ti to, još si malen, već si velik, idi na spavanje, ustani, zakasnit ćeš, snađi se sam....
Ono što smo željeli čuti kad smo bili djeca:
lijep si, drago mi je da te imam, tužan si, bojiš li se, sladak si, nježan si, ispričaj mi što si pronašao, sretan si, sviđa mi se kako se smiješ, možeš i plakati ako hoćeš, što te muči, tko te je naljutio, možeš mi reći sve što želiš, što misliš o tome, drago mi je biti s tobom, želim ti nešto reći, slušam te, sviđaš mi se takav kakav jesi, volim te...

I kao odrasli želimo čuti riječi koje smo željeli čuti kao djeca...

Nama su još govorili lijepe riječi. Danas malima ne govore gotovo ništa. Sve se podrazumijeva. Kad mama i tata stignu kući s posla, samo ih pusti na miru. Bole ih zvukovi i treba im tišina. Ako se na poslu nisu preveć zamorili tipkanjem na iskrici, to će ih zabaviti u popodnevnim i večernjim satima. U modernom svijetu kojem se toliko žuri, dokolica je začudna :~)

Čitam te i sviđa mi se. Jutro.

Hondurass, imaš pravo...
Trnoružice, drago mi je...

bemu miša, stvarno smo bili u banani kad smo bili djeca... :D

I?..... što sad govorimo svojim unucima ? :)

Bit će rima kad naraste plima, Istima :~)

od bratića mi, sinčić se zatrčao, sapleo preko praga i sa obje ručice 'zalijepio' na užarenu peć.... I sad jesul smirivanja, upozoravanja... ograničavanja samo štetna ili nas možda uče kako se kretati kroz ovaj sve opasniji svijet?