nit jebe nit zlo misli

Ervinove muke, dragi dnevnice, eto da i njega spomenem, u cijeloj paradi cudnih zbivanja koje ljudi gledaju kao neobjasnjivo, ili kao neki trik dogodilo se i cudo za ervina, dan danas nitko nije pokusao shvati kako se dogodilo nesto takovo, to smatraju pricom za zonu sumraka, no to je samo prica na rubu pameti, jer je ni ervin nije shvatio do kraja, al je izvukao neku poukicu, no krenimo kako je prica tekla u skracenoj verziji, Ervin bijase momak, tek zavrsio vojsku, krupne gradje i agresivnog nastupa, bas onakav kakav mladi muzjak treba da bude, nije se klonuo dobro popit , dobro pojest a bogme ni pojebat, sve bi to bilo dobro da nije poceo pretjerivat, kolicine popijenog su pocele premasivat sve rekorde znanih i neznanih cugera, kolicine pojedenog su rasle na ustrb kvalitete, ervin se osjeca da bi mogao iscupat stari hrast koji je rastao pored kuce njegovih roditelja, i potraja ervinovo pretjerivanje u jelu i pilu, samo sto ervin vise nije osjecao okus vina, bilo je bitno da je vino, nije osjecao okus jela, bilo je bitno da je trbuh pun, na vlastitoj svadbi se okladio da ce popit dvije litre votke u pola sata i pojesti 2 kile pecenog odojka, pobijedio je naravno, Djeca mu krenuse u skolu i ervin bijase zadovoljan, potkrovlje je uredio kod roditelja, bilo je mjesta dovoljno za familiju, zenica nije puno proturjecila odkad joj je opalio par cuski, djeca su bili dobri djaci, sve kak treba ici, sve do jednog jebenog jutra, ervin je obicavao prije kretanja na posao dobro pojesti, zlu ne trebalo, ko zna kad ce biti pauza, no, to jutro nije stigao, izbacio je i ono sto pojeo je sinoc, Nije pridavao tomu veliki znacaj jer je sinoc bilo burno pa se ponekad znalo dogodit da ujutro osjeti mucninu, no nemili dogadja se ponovio odmah na pauzi, tik je zagrizao prvu kobasicu, tri dana poslije dijagnosticiran mu je rak zeluca, Ervin osjeti tugu, tugu jer nece vidjet djecu kako stasavaju, tugu jer je znao da ce njegova zenica patit iako joj on nije bas puno paznje poklanjao,tugu jer ce ga nadzivit franc koji je oduvjek bio bolesljiv i koji je bio meta izrugivanja, doktori su mu dali sest mjeseci do godinu dana maksimalno, ervin utonu u apaticno stanje i tako potraja jedno vrijeme, ipak od raka nije nitko pobjegao, Nekako u vrijeme korizme padne mu misao da se isprica svima prema kojima je zgrijesio, i bi ucinjeno, zatim se ervin odredi ostavit jelo i pice dok korizma traje, odredi si pojesti samo saku psenice u zrnu na dan i piti cistu vodu, Ukucani se uzasnuse te odluke, jer smatrahu oni da ce mu biti jos gore, pa on je bolestan covjek, No ervin se nedade smesti u naumu, i njegova dusa dojde u iskusenje, no kako su dani prolazili ummu je postajao sve bistriji, postade tih i ugodan sa zenicom i djecom, vlastiti roditelji nisu vjerovali svojim ocima kolika se promjena dogadjala s njim, no koliko god drukciji ervin im postade jso blizi jer nestade ona njegova nabustost, tako su tekli dani u iscekivanju da se ervin jednog dana srusi i svi su nosili sa sobom onaj dasak tuge, jer ervin im je postao miliji i drazi nego sto bio je. Tridest cetvrtog dana ervin ode na kontrolu da doktori procjene kad ce morati na bolnicku njegu, no ne najdose ni traga bolesti, pred njima je stajao sasvim zdrav ervin, nije bio vise muskarcina ko  od brda odavaljen, no jos uvijek je u njemu tinjala snaga, nakon dva dan ervin se vrati kuci i njegovi roditelji priredise festu, na stol bijahu iznesene sve kuharske vjestine njegove majke , no ervin si natoci casu vode, odnekud izvadi saku psenice i nazdravi , u blagovaonici je vladala nevjerica, i ervin rece, mojih 40 dana jos nije proslo, Danas sa vremenskim odmakom kad su ervinovi sinovi vec ozenjeni a kcerka zavrsava studij padne mi ervin na pamet i raspitam se za njega, odlicnog je zdravlja, jede  koliko mu u pregrst stane, to mu je mjera, i jednom casom vina nazdravlja samo kad se nesto slavi, nikad nje popio dvije, Da li je moguce da su doktori pogrijesili i dali mu krivu dijagnozu, ili je ova prica moguca urbana legenda ostat ce nerazjasnjeno svima koji ne poznaju ervina,
serial na rubu pameti bez pravopisnih gresaka mozete procitat na http://www.uzaludnipokusaj.com

da, dobrobit skromnosti u hrani i piću je još kod
starih rimljana bila poznata.
jedan plemić iz firence se je obratio
čuvenom liječniku u rimu za pomoć, jer,
iako se je cijeli dan izležavao, samo
jeo najbolja jela i pio, osjećao se
je sve bolesnije.
liječnik mu je rekao: morate doći k
meni, ali od firence do rima pješke
i svaki dan smijete pojesti samo
samo šaku graha i piti samo vodu.
plemić je u nevjerici polušao savjet
i što je više pješačio i više postio,
bilo mu je sve bolje. stigao je
zdrav u rim.
pouka za iskričare: danas u podne
ne morate pojest ni šaku graška.
previše ste se u zadnje vrijeme
prežderavali.

daj mene upoznaj s Ervinom:)