xy

Tipkao sam ovdje sa dvije, sličan slučaj. I jedna i druga pate još uvijek za bivšim. Više mi tog preko glave. Ok, razumijem da je prekid i bol, al brate neko vrijeme, kažem i svojem frendu. Ak te neće, neće te i šlus, ideš dalje. A ovdje se mnoge zavuku i stoje u mjestu umjesto da krenu dalje. Nemaju takve osobe ni ideju da propuštaju baš i ovog trenuzka ono što prolazi pored njih, al su udubljene u svoje negativne misli.
Ne mislim samo ovdje, već vani u reali. Pa dajte molim vas, život prolazi pored vas a vi samo stojite...
I jučer za blagdan svratio mi frend čestitat i uguši me pričom o bivšoj. Kaj je vama ljudi, pravite od tuge nauku. I ovaj moj frend se umjesto da izađe zavukao pod poplun. Al mijenja to jer sam mu rekao da više ne pričam sa njim ak nekaj ne promijeni.

cmolj, cmolj....tak je valjda jednostavnije nego.... :)

Tak kak si rekla, umjesto da ne gube vrijeme i idu dalje. Svatko stariji bi im rekao da je to gubljenje vremena a onda te pita starost gdje ti je bila mladost.

Bolje tako nego da su u braku.

a gle, možda misle da bu iza ugla bilo gore nego kaj je sad na mjestu gdje cupkaju, pa ih frka proviriti metar dalje

Ah, da, kužim te :) Više se ne dam uvući u takve priče. A ovi idu od jednog do drugog i svakog uguše istom pričom... i njima je super, a ja sva plava po vratu..

U tome je i greška kaj tako misle. Uvijek se sjetim slučaja jednog svojeg frenda. Tak je cmoljio i cmoljio. A jednoj se je curi sviđao, al je onda čula kak ovaj pati za bivšom i naravno više nije bila zainteresirana. Kad su mu drugi rekli on je popizdio. Lijepo stvorenje i pametno. Rekoh mu ko ti kriv kad si budala.

ponekad je teško pronaći balans između osjećaja realne tuge i nerealnog cmoljenja

Uguše svojom pričom jer nisu svjesni svojeg stanja i da sve što duže traje sve je gore, umjesto da se trgnu. Srećom mnogi se trgnu, zato i nađu sreću.

Onima koji zaglibe je to zaista teško jer nisu ni svijesni da idu krivim putem i tonu. Al tu su drugi da im ukažu. A koliko je samo slučajeva da kad pronađu i dožive sreću kažu za prošlo koja sam ja bio budala i patio, tek sad vidim. Al jebiga ne vide odmah.

kao što ne možemo očekivati da nas drugi ljudi baš uvijek razumije, ne možemo ni mi živjeti tuđe živote. a svi oni koji ne čuju, ne vide, treba ponoviti još jednom...i maknuti se.

Razumiju, kako ne razumiju, al vide da su na krivom putu i da gube vrijeme a vrijeme ide. Treba biti u muvingu i tada ćeš sigurno sresti to što tražiš, inače nema šanse. I kažem ovima, niste ni svjesne što polazi pored vas svakodnevno. A vi nezainteresirano prolazite pored ljudi daleko u svojim mislima pa i ne vidite.

Rekao sam frendu, il mijenjaj ploču i izvuci se iz zidova il me zaobiđi.

teško se ljudi odvajaju od svoje iluzije kad se raspadne,teško je priznati da tu ljubavi nije bilo...pusti ih da pate

kaj to nije laganje samom sebi?

Ak nekog držiš do prijatelja sigurno ćeš mu i ukazati da griješi utapajući se u iluziji i propušta vse ostalo, a toga ima. Propušta daleko bolje a da nije ni svjestan. Treba reagirati, nikome nije drago vidjeti nekog u patnji. Al opet sve je to stvar koliko je osoba jaka. Slabići uvjak jauču, navek bilo.

Kak pustiti, kak ne reagirati, treba pokušati. Patnja je ravna samoubistvu, čovjek ostari prije kao takav. Pa bude ono...gdje mi je bila pamet.

možda takvi i vole biti uljuljkani u svoj tuzi. jer svatko tko želi promjenu, naći će način da je ostvari, ovak ili onak, za tjedan dana ili za nekoliko mjeseci.

Ima i takvih. Slabići uživaju u svojoj patnji. Nisu potrebni mjeseci. Samo volja.

I zdravlje, a ovdje je više riječ o mentalnom.

eto,sad je iskrica dobila iscjeljitelja:))

Hahaha,

ovdje jedna žena u srednjim godinama,u potpunosti se slažem sa vama,godine idu a da i ne primjetiš,onda se pitaš o mnogo čemu,nego jedan prijateljski savjet za sve,budite pametni i uživajte svaki trenutak,ako je vama dobro i drugima je oko vas,a oni što su odlučili da pate,nek nastave i dalje,oni uživaju u tome,jer da tako nije,vidjeli bi da još ima ljubavi oko njih,samo joj treba otvorpti srce,pozdrav,