Čarobni brijeg

Žarulja stubišne rasvjete na sedmom katu ponovo je pregorjela. Dok pospano prekapam preveliku torbu, njezine srebrnaste, sjajne točkice hvataju blijedo svjetlo usnulog grada što se probija kroz mliječno staklo ulaza. A i hladno je. Promrzli prsti traže studen svežnja ključeva koji će me propustiti na sigurno. Na toplo. Jer drhtim već predugo, još od zadnjeg zagrljaja pred tvojim vratima. Od hladnoće, uvjeravam se. Ne, samo mi je hladno.

Pod prstima osjećam svilu. Dobro je da sam se sjetila podići ih s poda i ubaciti u torbu. Ne ostavljati skrivene, crne tragove za sobom. Toliko sam još bila prisebna. Ono poslije, eh ... Ne događaju se takve stvari finim djevojkama. Pokoja i zadrži glavu na ramenima, prisebnost sve dok ne zatvori teška vrata svog stana iza sebe. A ja ... večeras ... ne prepoznajem se.

Ključ je konačno u ruci. Premještam zgužvanu jaknu s jedne ruke na drugu. Samo sam je dograbila, nisam je stigla ni odijenuti, ni zakopčati. Do auta se ne sjećam kako sam došla, a unutra mi je bunda samo na košulju bila dovoljno topla. Gađam bravu, otključavam, zveckaju ključevi dok guram vrata i iza leđa ih vadim i premještam iznutra. I zaključavam za sobom.

Unutra me pozdravlja veliko zidno zrcalo. Zaboga, tko je taj odraz? Kod frizera dugo i pažljivo poslagana pundža, sad je tek gnijezdo raščupanih pramenova, koji baš kao i tvoji prsti, lebde i omataju mi se oko lica i ramena. Vragolasti. Ma, puteni i neukrotivi. Osjećam ih, vrele, još uvijek na mom obrazu, na vratu. Upekli su se u kožu tamo gdje si svoje prste vjenčao s mojom kosom.

Bijelu, usku košulju jedva sam do pola zakopčala, pipajući dugmad u mraku pokraj kreveta. Ukrivo stoji, pomaknuta iz ravnoteže, iz mirnog spoja dviju stranica izbačena u nemir i poneki val preskočene rupice. Baš kao i ja.

Skidam bundu, otkopčavam košulju i ostavljam ih na podu hodnika. Suknju sam ipak na pravu stranu okrenula i zakopčala. Znala bih da nisam, preuska je i prekratka da mi ne bi smetala dok vozim. No, izgužvana je; nabori se sami neće izgladiti. Nisi mogao pričekati da je skinem. Samo si mi je dlanovima čvrsto podigao oko struka. I stegnuo me uz sebe. Čula sam kako udišeš duboko, osjetila kako ti se sviđa miris moje kože. I nakon toga sam izgubila vrijeme.

Sjećam se da si mi šaptao i sjećam se kako sam i ja nešto rekla. A možda sam tek preglasno disala. Ne znam. Ali, osjećam. Dodir tvoje blijede kože, tako slične mojoj. Svaka mrljica, svaki madež koji su nam se dodirnuli, bruje još uvijek u zanosu. Trepere usne, treperim iznutra. Bol, slatka bol i vrelina koju si sakrio duboko u meni.

I dok svlačim čarape, zapinje mi prst o široku čipku na koju si naslonio obraz među mojim bedrima. Podižem koljeno i tetiva u preponi najavljuje mi bol što neće nestati do sutra. A valovi u tvom ritmu ne smiruju se u meni.

Bez glasa. Bez daha. Oduzeo si mi i dao. Dala sam i primila. Pakao i raj.

Položit ću noćas na oltar mog sna tvoje tragove na meni.




(ref: G.E. Lessing, Laookon, parfr. ... slika je trenutna, prostorno simultana umjetnost ili stanje, dok je opis riječima vezan je vremenskim slijedom, konzekutivan, radnja ...)

super su putopisi Matka Peića na tv-u ovih dana, negdje u podnevnom terminu. prava mala škola u nepretjerivanju nečega što se opisuje :)

ilija, sažeti, veliš :) pa to ide pod naslov :)

uf..dobar post :)

hvala, kišo :)

slažem se. i glas daje dramaturgiju :)

jeste li ikad čuli glumca kad izgovara vaš tekst? ako imam ikakvu ambiciju ... bar jednom :)

crystal, nisam glumica al ovo bi sa užitkom pročitala naglas..:)

dogovoreno, kišo, smislit ćemo nešto :)

...dobro je, suptilno erotično, baš onak kak treba, bez ikakvih tragova vulgarnosti...:)))) A i bunda je zgodan detalj za čitatelje šmekere...:)))))))

hvala, mileni, primijeti da nisam opisivala auto :D

pjedugo i pješijoko pa jel te on uzeo........

...milena, nisi ni borduru na stepenicama, niti zidne novine u liftu...:))))))

a, nije šire od bloga, kjetenu :D

a di ću to, mileni, viš da sam već pretjerala :D

brmbrm...ciao purgeri :)))

taj ciao mi je uvijek ko miševi :D al, večer :)

ti b' se svadjala? :)

da, mave, baš sam to upravo u blogu rekla :DD

sori, mEve :DD

tja...pisat znas...al na citanju jos moras poradit :))))

ma, to je samo disleksija :DD

opla:)) pa opla:))) pa še enkrat -opla:)))

prevrćeš se, donna? :D

ne, čitam:)))..pa sve onak..hmmm:)

zuji, bruji, to ko zlaćani slavuji :D

...Zgleda da se Donna malo prešvicala dok je čitala post...:)))))))

je, a ti si nestal :DD

...ma milena malo sam titrav, nemrem se skrasit...:)

memories..only memories:)))

samo daj, "april je najokrutniji mjesec" :DD googlaj

memories are made of this :))

..hahaha, na koji broj...:))))))))))))))

...nemam živaca milena, prosvijetli me u par riječi...:)

pakao i raj???hmmm..nekak mi je to ono...ja bi rađe izabrala- ekstazu?:DD

April je najokrutniji mjesec, što rađa
Jorgovane iz mrtve zemlje, i miješa
Sjećanje i želju, potičući
Zamrlo korijenje proljetnom kišom.
(Pustara, T.S. Eliot, prev. Šoljan i Slamnig)

aprilili..dajte kakva okrutnost? mrtva zemlja pjesnici???..aloo ja o ekstatičnim ovde iskustvima...:)))

ima li koga???...zanijemili? od šoka..prožvakavanja, slaganja scene u glavi, prisjećanja:DDDD

tu sam :)) raj ide pod ekstaza :DD

...ukratko, šit hepns!...:)))

a pakao?...nejde mi tu nikak...osim ak gospon nije "nečastivi":PPP

pojednostavljuješ, mileni :) a ja o literaturi :D

nije li nečastivom glavna furka ne priznati da je to on? :)

...gotof sam, close & out, nooć...:)

Eh... treba mi par minutica da pročitam tvoj post CC :)*, ali evo sad ću ja, na brzaka... pažljivo :))

okay... ovak ću ti reć CC :), u mislima mi se čitajući tvoj tekst stvorila slika :) ... jel' to onda dobro? Je, sigurno... valjda :)), :)*

hah TJ...tolko o sportu...ima više sportova :)PPP

Je Donna :)*, istina :), čak se eto i u meni zna probudit skrivena mašta, ona koja čuči u zasjedi... ponekad :)

dobro je to, tee, tak bi trebalo bit :))) hvala ti :)))

any time CC, any time :)), hvala i tebi :), :)*