Znate li?

Ne javljaš mi se sine, od kada si pošao na studij u taj daleki grad, ne javljaš mi se, zašto sine?
Nisi valjda još ljut na mene što sam zatražio razvod od tvoje mame, nekada najbolje i najljepše žene za mene, baš u tvojim osjetljivim godinama puberteta, kada još nisi mogao shvatiti da postoje jednostavni načini da se ljubav ubije na mrtvo i da nema je više. Ostaje samo žaljenje za izgubljenim vremenom i neostvarenim snovima.
Utjeha za propalu ljubav, trebao si mi biti ti, sine naše ljubavi, propale i razvedene, a ti i kada dođeš doma, gledaš ne vidjeti me, niti me čuti. Nemaj straha, neću te pitati da li si položio vozački ispit, niti ću te pitati za novac koji si za to tražio, dodatno na alimentaciju, koju zakonski dobivaš svaki mjesec. Htio bih ti reči samo to da te uvijek volim sve više i više, te te zamoliti da ne letiš pre blizu Sunca, da ti se krila ne razlijepe, odnosno neka te prejaka svjetlost ne zaslijepi.
Toliko, dragi moj sine, na studiju, u tom dalekom, stranom gradu, govorim ti ovim pismom, jer ne daješ mi drugačije priliku da te zagrlim i kažem ti koliko te volim.
Tata!