hodam kroz zidove

jednom sam trčao niz stepenice u velikoj žurbi..trčao sam 700 metara u minuti, no mnogi bi rekli da pretjerujem, ali tko jebe mnoge, mnogi kurac znaju..postigao bih još veću brzinu da nisam fučkao i trčao, jer kad fučkam nisam skoncetriran na brzinu..kad sam tako trčao, sjetio sam se kakvu je tetovažu na guzi imao jedan kolega iz zatvora..hihi, pukao mi smjeh pa sam malo smanjio brzinu na 678 metara u sekundi..uplašio sam se da neću na vrijeme stići niz stepenice, pa sam se brzo vratio gore i pokušao opet trčati dolje, ali ovaj put bez fučkanja i mislima o guznim tetovažama..i uspjelo mi je sve do predzadnje stepenice..tu sam se puko smijat..koja sam ja budaletina, da nisam išo gore pa dole, već bih davno bio dole..nadajući se da to nije snimala skrivena kamera, odlučio sam o tome šutit i nikad nikome ne progovorit do smrti..i evo ga, nakon silnih godina moj dugi jezik nije izdržo, progovorio sam..baš imam karakter za kurac..molim vas, nemojte mi nikad, baš nikad, povjeriti svoje tajne, ta vidite kome bi to rekli..ja bih progovorio na guzicu da ne može drugačije..

pa ti si brži od mojeg kera!?..

ha ha bi, dušo, po sto puta, pa kaj?..i ja uvijek mantram kad idem niz..

nakon ohoho godina, ponovno sam pogledala habijev profil, tek da se podsjetim njegovih slička..i znate kaj, ona druga..pa ta nije bila prije?!? (nekak je krvožedna, nije to naš habi)...:)

S vjetrom u kosi. Od silne brzine i fićukanja.