VANSERIJSKI NAPOJ

Tebe sam otkrila na putu svom bez cilja,a svakog trena dalje si od moje mracne biti,kao val koji se vraca i kao paucina od snova tkanih niti,tebe,kojeg nikada moje ruke nece ni da dodirnu..Gledam kako nestajes dok sutnja tesko,sumorno pada na moje celo,lice..I slijepa za svijet i sve sto se zbiva,ocekujem jos samo vihor mraka sto ce da me satre,da me ponese,i sve moje snove u vir zavrti.Staklene zvijezde.Saka praha.Gubljenje svijesti;kako mi godi,kako sam sretna,do posljednjeg daha gledam tvoj lik dok tonem kroz pojave smrti.Krvavi oblak nada mnom je pao,a za srce kasno je i pece kao vreli pecat.Pozari plamte,svuda krik i jauk,guste koprene plete mrak,nitima crnim sve me jace veze,kako su mracne oko srca mreze,kako se tesko dise.Trosim se svjesno,sve od sebe dajem,s jednom nadom;da sto krace trajem.Rusim se.Nista necu da sazidam,sve niti bica grcevito kidam,hocu da necujno,bez traga ostavim sve staze i mjesta draga,sve spone sjajne sa svjetlom,sa svima.Nestati kao nijemi oblak dima.

nedljo, evo josipovic na teve

Nije mi bas interesantan :)