Ključ (za) vrata kojih (više) nema

Ponovno imam nešto što zahtijeva veću količinu teksta, te je nespretno iznijeti kroz uobičajenu prepisku, pa ispada da je najsvrsishodnije iskoristiti priliku koju daje blog.

Dakle, ovako...

Zamisli nešto što bi ti se moglo jednom dogoditi... Stara si, vrlo stara, tijelo ti izgleda kao mala sasušena mumija, snage su ti slabe, jedva polako možeš prinijeti keks ustima, dugo ga žvačeš bezubim usima... Nalaziš se u staračkom domu. Ujutro te njegovateljice u stolici s kotačima odvezu na doručak. Tamo zatičeš krug dobrih prijatelja u istoj situaciji. Prijepodne ostaneš pričati s njima, igrate "Čovječe, ne ljuti se", gledate televiziju... Isto krug ljudi zatičeš i na ručku i večeri. Kadikad vam uprava doma organizira neku priredbu ili kakvu drugu kolektivnu zabavu. Subotom ili nedjeljom te posjete djeca i unuci, kadikad te čak uzmu u auto i na sat-dva izvedu negdje u grad. Tako prolazi život, pa kako nemaš nekih posebnih bolesti, očekuješ da ćeš proživjeti još nekoliko godina. Da, to bi ti se moglo dogoditi, ako bude sreće.

No jednog jutra - BLAM! - umjesto njegovateljice ujutro u sobu bane Anđeo. Pravi, veliki, svijetao, veličanstven... O.K. To se neće dogoditi, ali zamislimo da se dogodi. Pusti maštu. Uživi se u situaciju. Anđeo kaže da je Bog razmišljao o tebi, da je zaključio da si provela svoje godine tako krijeposno, vrijedno i boguugodno da si zaslužila da te nagradi još u ovozemaljskom životu. Obrazloženje ti zvuči krajnje neuvjerljivo, ali tu je pravi Anđeo, tebi govori... Valjda su božanski kriteriji drugačiji nego ljudski. Anđeo nastavlja: Bog te je odlučio nagraditi time da ti tijekom narednih dvadeset i četiri sata podari mladost. Počinje sada! BLAM! Bljesak. Kad se pribereš Anđela više nema, ali ti si ponovo u najboljim godinama, tijelo ti izgleda kao kad je najbolje izgledalo, puna si vitalnosti, energije, snage...

Pitanje - što bi učinila? Kako bi provela 24 sata koji su ti tako dati?

Pišući ovo, iskrsnuo mi je još jedan razlog zašto bi ovo bilo korisno postaviti na blog. Naime, zanima me i što bi i drugi ljudi na to odgovorili. Zanima me, može zabaviti, ali možda bi svima moglo biti čak i korisno da se zadube u tu hipotetsku situaciju, pokušaju naći odgovor, a zatim vidjeti kako su drugi na isto odgovorili.

Dakle, molim te, shvati pitanje ozbiljno. Razmisli, duboko razmisli. I pokušaj odgovoriti što iskrenije.

hm.. ako se stavim u poziciju da i ti kao i ja u ovom slućaju imamo metuzalem godina, onda se neću uvrijediti što si se kapokapio baš iznad mene .-)) a ako svrnem pozornost na rečeno, hm...... ne slažem se s tobom, ne volim kad netko stavlja sve u jednu kategoriju iliti istu kategoriju.. ali da većina ne razumije što je dan, a što noč, vrijeme , minuta, sat.. želja, stvarnost, potreba..ostvarenje, mogućnost, borba, vještina i san, na kraju krajeva.. on je najpotebniji, zato.. provjerite svoja magnetska zračenja i strujanje podzemnih voda u vašem stanu :-)) pusa

ja nisam covjek od jedne zelje tj od 24 sata, umrla bih iz inata:))

odbila bi tih 24 sata mladosti. ili sve ili ništa.i bog bi razumio da nisam nezahvalna, nego razumna.i da sam dobro shvatila da to što mi nudi i nije neka nagrada..već kazna božja:))

Da, sad sam malo pažljivije pročitala, dar se ne
može odbiti, dakle htjela ja to ili ne, ja sam
odjednom mlada.
U onoj sobi staračkog doma, ili gdje se to već
događa, ja sam opet mlada.
Najvjerojatnije bi se čudila svojoj ponovnoj
vitalnosti i pokretnosti,možda čak imala problema
u prilagođavanju, ali ne vjerujem da bi i sekunde
žalila umrijeti, jer moj bi duh ostao isti, on se
nebi pomladio, ili postao mlad ali sa jasnom
vizijom kraja.
Zato ne vjerujem da bi imala neke posebne planove
ili radnje, nešto za pamćenje,nešto što bi ostalo
iza mene..
niti bi taj posljednji dan provela u žaljenju za
mladošću..možda samo za životom, ali i to je
upitno, jer se stari ljudi ( većina) zaista umori
od života.
Vrijeme otkucava.. a ja razmišljam što bi..
Najvjerojatnije baš ništa.
Nebi željela znati unaprijed čas smrti svoje.

I opet stojim kod toga da to nebi bilo fer od
boga.